Dobro je poznato da se poslovne navike iz godine u godinu mijenjaju, ali pandemija je promijenila percepciju vremena i još ubrzala promjene. Čini se kao da je prošlo čitavo desetljeće od siječnja 2020. godine, dok je sve još bilo ‘staro normalno’. Na tržište rada izlazi nova generacija koja svojim dolaskom nameće svoja pravila, prilagođava se ‘pandemijskom’ radu koji često odgovara njezinim željama, stajalištima i očekivanjima te se suočava s najnovijim tehnološkim i ekonomskim promjenama.
“Deloitteovo istraživanje tržišta koje provodimo već nekoliko godina zaredom istražuje planove i motivaciju budućih poslovnih lidera iz 19 europskih zemalja – ambicioznih i marljivih mladih ljudi koji se već sada dokazuju na nekim od najboljih svjetskih sveučilišta”, piše Andreja Nikšić Paklec, viša koordinatorica ljudskih potencijala u Deloitteu za Lider.
Fokusiranje na mlade talente
U istraživanju smo se fokusirali na mlade talente s jasnim ciljem, što bi trebalo pomoći poslodavcima da shvate što motivira i pokreće mlade srednje Europe pa tako i Hrvatske kako bi mogli privući, zadržati i razviti ključno osoblje o kojem će ovisiti njihova konkurentna budućnost. Zanimljivo je pratiti kako se stajališta mladih iz godine u godinu mijenjaju. Ove godine naši su ispitanici bili milenijci i neki od najmlađih članova generacije Z, čak njih 9000. Većina ispitanika bile su žene, 72 posto, između 18 i 30 godina.
Pitanja koja smo im postavili u anketi pokrivala su mnoga područja koja se odnose na ono što im je najvažnije pri odabiru posla i poslodavca. Pitali smo i kako oni doživljavaju tvrtke diljem svijeta i kako su se njihova stajališta promijenila u odnosu na vrijeme prije pandemije. Istraživanje nam je dalo novu, ali poznatu sliku generacije u nastajanju koja čini prve korake u karijeri. Ne bježe od napornog rada, iako se njihov pristup ravnoteži između poslovnog i privatnog života razlikuje od prethodnih generacija. Žele ‘raširiti krila’ i istraživati svijet daleko od kuće, motivirani su osobnim ciljevima i ambicijama, a ne visokom početnom plaćom. Drugim riječima, žele uspjeh u svim aspektima života. Ako poslodavci žele najbolje i najpametnije talente, tome se trebaju prilagoditi i pozorno slušati njihova očekivanja – ‘što’ i ‘zašto’, iza kojih stoje njihove ambicije. U protivnom, otići će u konkurenciju.
Četiri skupine
Ispitanike smo podijelili u četiri skupine: ambiciozni, radišni, svestrani te promatrači. Ambicioznima je cilj samo napredovati, ne samo u financijskom smislu već i društvenom. Apsolutno se predaju poslu i svako svoje slobodno vrijeme koriste za rad i samo rad. Vjeruju u sebe i imaju visoka očekivanja od poslodavca. Čine 22 posto naših ispitanika. Radišni jednostavno uživaju u radu. Užitak im je provesti dan u uredu. Često žrtvuju svoje slobodno vrijeme, ali ipak imaju i interesa izvan posla. Radišni tvore 34 posto naših ispitanika.
Kod svestranih, na koje se odnosi 35 posto ispitanika, ravnoteža je ključ života. Njihov privatni život zaista im je važan i nikad ne osjećaju da bi se trebali odreći vanjskih interesa ubog zahtjeva posla. Radili bi i da ne moraju. U poslu im nije najvažnije samo napredovati i zarađivati, vole posao kao takav. I naposljetku promatrači, kojih je samo devet posto. Posao im je daleko od najvažnije stvari u životu, važnije im je druženje s prijateljima. Rad doživljaju samo kao nešto što trebaju izdržati da bi zaradili novac, ali ako bi se mogli snaći bez posla, rado bi ga se i odrekli.
Oni vole fleksibilno
Naše je istraživanje pokazalo da više od 50 posto mladih odabire rad od kuće i fleksibilno radno vrijeme kao poželjan aranžman rada. Uvođenje fleksibilnoga radnog vremena jedan je od ključnih načina za povećanje fleksibilnosti rada i atraktivnosti radnog mjesta. Nove generacije daju nam do znanja da žele raditi na daljinu kad god su u mogućnosti.
Tvrtke koje žele nametnuti svakodnevni osmosatni rad u uredu jednostavno možda neće više biti zanimljive mnogim najboljim mladim talentima i može se očekivati da će oni odabrati one poslodavce koji mogu udovoljiti njihovim potrebama.
Sagledajmo situaciju iz osobne perspektive, ako imate izbor, s jedne strane imati fleksibilno radno vrijeme gdje se bez stresa ujutro vozite na posao ne misleći hoće li biti gužva i raditi osam sati u uredu u kojem se na radnome mjestu morate nacrtati u osam sati, sa sigurnošću možemo reći da bi većina mladih odabrala ovo prvo. Samo 18 posto naših ispitanika odlučilo se na fiksno radno vrijeme, što u uredu, a što kod kuće; 70 posto mladih odabire fleksibilno radno vrijeme.
Ako se baš mora…
Naravno, postoje radna mjesta koja zbog prirode posla ne mogu omogućiti rad od kuće i fleksibilnost radnog vremena, kao što su bolnice, tvornice ili neke druge djelatnosti, ali da bi poslodavci postali atraktivni, trebali bi razmisliti o nekim drugim povlasticama koje mogu pružiti svojim zaposlenicima.
Svestrani, koji su u većini, jasno su nam dali do znanja što njima znači ravnoteža između privatnog i poslovnog života. Sloboda u pogledu vremena dolaska na posao, odlaska s posla i/ili korištenja stanke za ručak nešto je na što se za početak trebamo fokusirati. Važno je napomenuti da takve mogućnosti ne znače smanjenje odgovornosti zaposlenika, ciljeva koje treba postići ili ukupnog broja odrađenih sati. Zasigurno svi poslodavci žele zaposlenike koji su produktivni, malo izostaju s radnog mjesta i manje kasne. Upravo su to neke od glavnih prednosti tog modela rada.
Ipak se bira sigurnost
Ako gledamo preferirane opcije zaposlenja, više od 50 posto mladih voljelo bi dobiti ugovor na puno radno vrijeme odnosno stalni ugovor s jednim poslodavcem – što im jamči sigurnost. S druge strane, malo više od 30 posto odlučuje se za freelancing na kratkoročnoj osnovi. Smatramo da je razlog tomu dugoročno stjecanje znanja, povezanost s kolegama i osjećaj pripadnosti. Mladima je vrlo važna dobna, spolna i kulturna raznolikost kod poslodavca. Vjeruju da su zaposlenici s duljom karijerom izvor dragocjenog znanja od kojih mogu mnogo naučiti.
‘Open space’ – da ili ne?
Tradicionalna praksa velik naglasak stavlja na uredski prostor, međutim, nova generacija (šest posto) jasno nam signalizira da ne preferira ‘zajedničke stolove’. Od ostalih ponuđenih opcija, mladi u Hrvatskoj, 27 posto ispitanika, naveli su da preferiraju urede za dvije do šest osoba. Od kulture organizacije prelazimo u kulturu timova.
Stoga bi tvrtke, prije nego što potroše milijune na preuređenje ureda, trebale uzeti u obzir navedene kulturne promjene koje donose nove generacije, a to znači da fleksibilnost nisu veliki, otvoreni uredski prostori. Zdravlje, obitelj, prijatelji nalaze se na vrhu vrijednosti koje mladi njeguju, tek onda dolazi posao. Za razliku od prošlog istraživanja, gdje je posao bio na trećem mjestu.
Ovo istraživanje pokazuje da je svaka generacija drugačija i svaka utječe na tržište rada. Do danas nije posvećeno toliko vremena da bismo istražili što mladi žele u odnosu na to što su željeli prije. Nismo se fokusirali samo na njihova stajališta o tržištu rada i dosadašnje iskustvo, već na to koja očekivanja imaju od poslodavaca, koje vrijednosti njeguju i što ih danas motivira.
Hibridni način rada
Došli smo do zaključka da je upravo ova generacija ta koja će se najbrže prilagoditi tzv. hibridnom načinu rada. On je postojao i prije, možda ne toliko, ali vjerujemo da je pandemija ubrzala njegovo prihvaćanje i popularnost – odnosno uvela nas je ‘preko reda’ u budućnost rada, a velikom broju mladih to se sjajno uklopilo u njihovu digitalnu percepciju života.
Poslodavcima koji žele biti konkurentni i poželjni te koji žele zaposliti najbolje talente savjetujemo da poštuju slobodno vrijeme mladih, ne uzimaju njihov trud i rad zdravo za gotovo i ulažu u odnos s njima. Pandemija nam je pokazala da uza sve komunikacijske alate koji nam se nude mladima i dalje nedostaje osjećaj pripadnosti tvrtki i timu. Malo je potrebno da se ta pripadnost izgubi, ali dugo da se ponovno izgradi.
piše Andreja Nikšić Paklec, viša koordinatorica ljudskih potencijala u Deloitteu
Preuzeto Lider.media
