Valja napomenuti kako je Švedska upravo ovih dana počela s testiranjem šestosatnog radnog dana, odnosno radnog tjedna koji bi trajao 30 sati.
Podaci Eurostata za 2013. godinu pokazuju da grčki radnici zapravo rade više nego bilo tko u Europi, dok Nizozemci imaju najkraći radni tjedan od samo 30 sati. Ipak, u obzir treba uzeti činjenicu da duljina radnog tjedna nije proporcionalna produktivnosti.
Analizom podataka Eurostata vidljivo je da građani siromašnijih članica Unije rade dulje, dok zapadni radnici rade kraće. Dakako, radnici siromašnijih članica su i sami siromašniji jer nisu plaćeni po satu koliko i njihovi kolege u bogatijim zemljama Unije.
Tako prosječan radni tjedan po zemljama izgleda ovako:
– Grčka 42,1 sat,
– Poljska 40,7 sati,
– Slovačka 40,7,
– Bugarska 40,7 sati,
– Češka 40,6 sati,
– Rumunjska 40,1 sat,
– Cipar 39,8 sati,
– Mađarska 39,6 sati,
– Portugal 39,6 sati,
– Slovenija 39,4 sata,
– Hrvatska 39,3 sata,
– Estonija 38,9 sati,
– Latvija 38,6 sati,
– Malti 38,5 sati,
– Litva 38,1 sat,
– Španjolska 37,9 sati,
– Francuska 37,4 sata,
– Belgija 37,2 sata,
– Luksemburg 37,1,
– Italija 36,9 sati,
– Austrija 36,9 sati,
– Finska 36,6 sati,
– Ujedinjeno Kraljevstvo 36,6 sati,
– Švedska 36,2 sata,
– Irska 35,5 sati,
– Njemačka 35,3 sata,
– Danska 33,7 sati,
– Nizozemska 30,0 sati.
Tjedni prosjek radnih sati na razini cijele Europske unije je 37,2 sata.
Prema podacima Eurostata za 2013. godinu, stanovništvo 28 zemalja članica Europske unije u dobi od 15 do 74 godine može se svrstati u tri skupine: 216,4 milijuna zaposlenih, 26,2 milijuna nezaposlenih te 137,2 milijuna neaktivnih.
Među onima koji su u radnom odnosu njih 43,7 milijuna radi nepuno radno vrijeme, od toga je njih 9,9 milijuna (23 posto honorarnih radnika) podzaposleno, što znači da su željeli raditi više sati i da su bili su na raspolaganju za dodatni rad.
