Rastuća nelikvidnost već je stara vijest, ali i sve širi problem. Nedostatak kredita i novca u sustavu vraća u praksu masovna neplaćanja. Svjež novac nema pravu zamjenu, no kompenzacije mogu u vremenima krize olakšati upravljanje likvidnošću malim i srednjim poduzećima. A upravo su manje tvrtke i najveće žrtve sporosti u plaćanjima. S jedne strane pritišću ih država i veći poduzetnici koji svoju likvidnost održavaju na račun dobavljača, a s druge strane ne plaćaju im ni mnogi partneri koji pate od sličnih problema kao i oni sami.
Spretni vjerovnici mogu i zaraditi
Kod robnih kompenzacija vjerovnik svoja potraživanja naplaćuje u robi. Mnoge tvrtke koje dugoročno surađuju prebijaju međusobne obveze u robi – primjerice plaćaju repromaterijal u gotovim proizvodima. To je posebno često u suradnji prehrambene industrije s kooperantima (poljoprivrednicima), kao i u dijelu prerađivačke industrije. No sve su češće robne kompenzacije zbog nelikvidnosti dužnika, koje uključuju robu problematične utrživosti. Da može i zna, dužnik bi sam prodao i naplatio robu te vratio dug. No uzeti takvu robu bolje je nego unedogled čekati naplatu ili čak strahovati da će dužnik bankrotirati. Tako neki revizori od klijenata uzimaju i potom preprodaju automobile ili naftu a izvođači građevinskih radova iznajmljuju ili prodaju stanove i poslovne prostore. Uzimanjem robe vjerovnik nominalno nije na gubitku, a ako je spretan, katkad može ostvariti i zaradu. No u svakom slučaju trpi zbog trošenja energije na preprodaju robe.
Prema agenciji Hendal, robnim kompenzacijama redovito se ili povremeno koristi oko četvrtina poduzetnika.
Financijske kompenzacije još su popularnije – više od trećine poduzetnika služi se njima. Prijeboj međusobnih obveza između dvaju partnera normalan je dio poslovanja. Problematične su samo bilateralne kompenzacije gdje je jedan partner u blokadi, no poznato je da se i takve kompenzacije provode, a da za prekršaje nitko ne odgovara. Mnogo su zahtjevnije multilateralne kompenzacije koje uključuju više partnera koji često nemaju izravan kontakt.
Nerealna Radoševićeva ideja
Još u osamdesetima tadašnji SDK (preteča Fine) proveo je dva velika kompenzacijska kruga u kojima je sudjelovanje bilo obvezno, no u tome nisu sudjelovale ni banke ni država. Stoga je dobronamjerna, ali nerealna nedavna ideja Predsjednikova savjetnika Dubravka Radoševića da Fina organizira multilateralne kompenzacije u kojima bi sudjelovala i država. Država za svoje proračunske obveze treba gotovinu i radije iskorištava svoju prednost pri naplati poreza nego što pridonosi likvidnosti sustava promptnim ispunjavanjem vlastitih obveza. Zato je nerealno očekivati njezino uključivanje u bilo kakav sustav kompenzacija.
Internetski servisi postaju posrednici
Krajem devedesetih, u vrijeme bankovne krize i masovne nelikvidnosti, multilateralne kompenzacije i preprodaja potraživanja postale su unosan biznis na kojemu su dobro umreženi pojedinci dosta zaradili. No zbog poboljšanja likvidnosti i financijske discipline prostor za njihov rad u idućim se godinama suzio. Danas, kada potrebe za kompenzacijama ponovno rastu, ulogu posrednika preuzimaju internetski servisi koji nude usluge prebijanja dugova i potraživanja, poput Kompenzacije.biz i FINA kompenzacija. Takvi sustavi automatski povezuju lance dužnika i vjerovnika, a kompenzacije se obavljaju svaka dva tjedna. Da bi bili efikasni, treba im kritična masa korisnika. Za Finin se sustav zna da ima gotovo četiri tisuće članova, ali opseg provedenih kompenzacija nije poznat. No iz tempa rasta nepodmirenih naloga za plaćanje vidi se da obveze rastu mnogo brže od onoga što se uspije kompenzirati.
