Zakonom se na dva potpuno različita načina rješava pitanje zemljišta u kampovima i onoga na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja.
Upitan rok trajanja
Dok su rješenja ponuđena u dijelu hotela i turističkih naselja jasna i logična, ona koja se tiču kampova vrlo su komplicirana, a stručnjaci kažu i ustavno upitna te tehnički teško provediva. Koncesije će se kod kampova dijeliti najdulje na 50 godina, s time da najkraći rok nije definiran. Kod zemljišta na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja zakonom nije definirano trajanje koncesije. Ljudi iz turizma hitno traže neke preinake zakona.
– Najprimjerenije utvrđivanje iznosa koncesijske naknade kod kampova trebalo bi biti temeljeno i na prihodima i na površini, kako bi se postigla uravnotežena naknada koja uzima u obzir tržišni potencijal zemljišta, a ne samo njegovu prirodnu veličinu – kazao je Željko Kukurin, direktor Istraturista Umag.
Turistički djelatnici traže da Vlada donese nove uredbe koje će omogućiti nove investicije i osigurati održiv i konkurentan razvoj hrvatskog turizma.
Manjak investicija
Veljko Ostojić, predsjednik uprave Riviere Poreč, smatra da koncesijska naknada izravno utječe na budućnost hrvatskog turizma.
– S obzirom na alarmantno stanje profitabilnosti i likvidnosti u sektoru turizma, vrlo je važno da ta naknada bude održiva i poticajna, a ne da postane još jedan namet koji će dugoročno uzrokovati dodatne gubitke, daljnju stagnaciju sektora i kronični manjak investicija, što bi rezultiralo negativnim utjecajem na razvoj drugih sektora koji se oslanjaju na turizam – prehrambenu industriju, graditeljstvo, ostale uslužne djelatnosti.
Održiva koncesijska naknada pitanje je dugoročnog razvoja i opstanka turizma, posebno uzevši u obzir da se vodeće hotelske kompanije radi smanjenja potencijalnog rizika poslovanja često koriste diferenciranim proizvodima poput kampova koji znaju činiti značajniji udio u poslovanju hotelskih poduzeća – kazao je Ostojić.
