Korupcija – rak rana društva

U tjednu kada se obilježava Međunarodni tjedan svijesti o prijevarama, puno se u svijetu, a i u Hrvatskoj govorilo o korupciji, prijevarama, oblicima prijevara, sprječavanju tih negativnih pojava, kako ih prepoznati i koliko to sve negativno utječe na gospodarstvo i društvo u cjelini. No, nekako mi se čini da iako je to nekad bilo dovoljno, sada sam uvjeren da to nikako nije dovoljno i da bi u prvom planu trebali biti pozitivni primjeri. O tome i drugim temama o tome koliko je korupcija pogubna za gospodarstvo i društvo te koja je uloga medija govorio sam i na Međunarodnoj konferenciji o sprječavanju prevara i korupcije u Ljubljani.

Naime, mali dio zemalja u svijetu, ali i lokalne uprave, pa i niže institucije i privatne tvrtke u kojima je najmanja korupcija, niska je uglavnom jer su maksimalno maknuli ljude iz procesa, digitalizirali, ali i omogućili potpunu transparentnost financija, javnih nabava i svega što se tiče javnog ili korporacijskog novca. Dakle, svijetli primjeri koji su još uvijek više iznimka nego praksa, trebaju stvoriti kritičnu masu, kako bi se takva praksa kapilarno, ali i arterijski proširila svugdje i u sve pore poslovanja i društva.

Korupcija pogubna za investicije i društvo

Korupcija je rak rana svakog društva i pogubna za gospodarstvo, što zbog izravne štete, što zbog činjenice da što je zemlja korumpiranija, to je manje privlačna investitorima. A kada i ako dolaze ulaganja u korumpiranu zemlju, to su uglavnom ulaganja sumnjivog novca, nisko profitabilna ili ulaganja koja su također povezana s korupcijom. Zbog toga je izuzetno važno tu stigmu koja prati neko društvo što prije skinuti i učiniti sve što je moguće u borbi protiv korupcije. Osim što je to velik gospodarski problem, to je također pogubna poruka za cjelokupno društvo, posebno mlade generacije.

Veća korupcija uništava ekonomski rast

Korupcija, prema konzervativnim mjerilima, svake godine proguta 4 posto svjetskog bogatstva i šteti pravednoj raspodjeli gospodarskog rasta. Prema konzervativnim procjenama u svijetu se na godinu isplati oko 2,7 tisuća milijardi dolara mita. A to je tek dio tog velikog problema, jer su gospodarski i socijalni troškovi uzrokovani korupcijom puno viši. Korupcija potiče izbjegavanje plaćanja poreza, a na gospodarskoj razini utječe na konkurentnost i privlačnost zemlje za ulaganja i potkopava makroekonomsku stabilnost. Ukratko, što je korupcija negdje veća, srazmjerno se uništava potencijal rasta. Iako ni bogate i najrazvijenije zemlje nisu imune na korupciju, one u razvoju i najsiromašnije, najteže su pogođene.

Nužna globalna preraspodjela dohotka

Na žalost sve ovo što se događa u svijetu, rast populizma, protekcionizma i nejednakosti samo pomaže rastu korupcije. U dobrom dijelu svijeta raste nejednakost i odumire srednji sloj društva, što dovodi do koncentracije političke moći, do slabog korištenja ljudskih resursa, do političke i ekonomske nestabilnosti koja odvraća investitore, pa i do nasilnih sukoba. Moram napomenuti važnu činjenicu, da upravo propadanje srednjeg sloja smanjuje i mogućnost gospodarskog rasta. A toga smo svjesni i vidimo svakodnevno i posebno posljednjih nekoliko mjeseci u kojima svijet nikada nije bio u takvoj društvenoj i političkoj krizi te neizvjesnosti. Za izlaz iz takve situacije, nužna je preraspodjela dohotka i reforma financijskog sustava, posebno u veći zemalja svijeta, što je i rezultiralo do sada izrazito nasilnim prosvjedima u zemljama južne Amerike.

Važna uloga medija i pravilnog komuniciranja problema korupcije

Osnovna i važna uloga medija je da postoji svjesnost da će svaki otkriveni i dokazani kriminal, korupcija i prijevara biti javno objavljeni i osuđeni. Time mediji ostvaruju i svoju javnu ulogu zbog koje postoje i dio su korektiva u društvu koje jasno kaže da je takvo ponašanje neprihvatljivo.

S druge strane treba biti tu i jako oprezan, kako si mediji, uz ulogu istraživača i onih koji će javnosti prenijeti te informacije, ne bi uzeli u svoje ruke i ulogu odvjetnika, porotnika i suca! Uloga medija je biti glas koji će nadzirati da se u tvrtkama i državnim tijelima, ali i međuljudskim odnosima, sve radi prema zakonu, da se podiže svijesti javnosti o postupcima tih ljudi, posebno u politici. Oni su presudni u promicanju dobrog upravljanja i s druge strane u otkrivanju nepoštenih praksi.

Problema i izazova je puno

Autocenzura izazvana ekonomskim pritiscima, smanjivanje plaća, trivijalizacija medijskog sadržaja i nedovoljna zaštita autorskih prava neki su od problema s kojima se svakodnevno susreću novinari u Hrvatskoj i u svijetu. Uz postojanje barem djelomične sistematske kontrole medija, dodatni je izazov nedostatak dosljedne, koherentne medijske politike čiji bi cilj bio spriječiti daljnju eroziju novinarstva, a posebno onog sektorskog.

Kriza, ali i digitalizacija te jačanje uloge društvenih mreža, gdje svatko misli da može biti novinar, učinili su svoje. To je uzrokovalo nestajanje dijela medija, pojačalo je autocenzuru i dodatno zbog smanjenja troškova i politike kojoj to odgovara smanjila specijalizaciju, pa svi mogu raditi sve. Specijalizacija košta, a to današnji mediji nisu spremni platiti… S tim se susreću mnoge struke koje se oslanjaju na intelektualno vlasništvo, pa čak i doktori medicine, farmaceuti, znanstvenici raznih profila

Površnost bez analitike

Također, u medijima se dogodila još jedna negativna pojava, da je uz specijalizaciju, nestao i analitički pristup novinarstvu i tekstovima. Tekstovi i reportaže su kratke, pune slika, a nemaju dubine, analitičkog pristupa, a posebno ne stručnih analiza. To odgovara počiniteljima kriminalnih radnji, ali i političkim strukturama kojima nije u interesu raditi i živjeti prema zakonu. Uništavanje specijalizacije, a posebno u ekonomskim temama je čavao u lijes ozbiljnom novinarstvu!!!

Bez specifičnih znanja koje su potrebna za otkrivanje prijevara, kao i praćenje tijeka novca i detaljnu analizu prijevara, a koja jedino imaju visoko educirani i usko specijalizirani novinari, ne može se gotovo ništa ili malo. Sve se to u tom slučaju završi na malo medijske pažnje koja brzo i bez velikih efekta završi prođe kao da se ništa nije dogodilo.

Ključno isticanje pozitivnih primjera

Kako ne bi govorili samo o problemima, iako pozitivne vijesti nikad ne dobiju zasluženi publicitet, moram istaknuti da neki primjeri iz javne i lokalne uprave ohrabruju. Tako je mladi tim na čelu gradonačelnika Bjelovara uveo potpuno praćenje svih i najmanjih transakcija, a posebno troškova javne vlasti.

Naime, nakon što je putem portala i aplikacije omogućio uvid u gradski proračun i sve njegove stavke i prije nekoliko tjedana uvid u sve isplatne stavke. Dakle – svi građani, a naravno i novinari mogu vidjeti sve što je plaćeno iz proračuna. Tako i da je najam sajamskog prostora i opreme plaćeno 33.462 kune, za leasing službenog gradskog auta plaćeno 1.501,42 kunu, a isti je mjesec iz gradskih sredstava kupljeno i šest žarulja za službene automobile, za 24 kune. Aplikacija pokazuje i da su za službeni put u Mađarsku kupljene bombonijere u iznosu od 119 kuna, ali i noćenja, dnevnice, najam printera, kapitalni izdaci, plaće zaposlenih. Možete provjeriti i je li gradonačelnik sam platio kavu ili iz proračuna. Mogu se vidjeti i svi postupci javne nabave, tko i zašto je dobio posao, te kako je tko zaposlen u gradskoj upravi i na koju plaću.

Investitori i ulaganja

Investitori uvijek prvenstveno gledaju stabilnost i to ne samo makroekonomsku, nego i pravnu te političku. Investitorima nije presudna cijena rada ili porezno opterećenje, nego stabilnost i pravna sigurnost, što dokazuju mnoge razvijene zemlje s puno skupljom infrastrukturom i cijenom rada, a opet s gomilom investitora. Jednako tako nije presudno za uspjeh je li nešto u privatnom ili državnom vlasništvu, nego tko i na koji način takvom tvrtkom upravlja.

Porazna percepcija mladih o korupciji

Prema rezultatima Deloitte-ovog istraživanja o percepciji korupcije u RH među studentima i načinima njezina suzbijanja, više od 70 posto studenata ocjenjuje povjerenje u institucije u javnome sektoru s nisko ili vrlo nisko. Čak 63,6 posto ispitanih izjavilo je kako su tražili ‘vezu’ u zdravstvenome sustavu kako bi ugovorili pregled/zahvat bez višemjesečnoga čekanja ili nabavili traženu potvrdu.

Utješno je ipak da bi njih dvije trećine prijavilo korumpirano ponašanje u budućnosti. Polovica studenata misli kako bi za suzbijanje mita i korupcije, najučinkovitije bile novčane kazne i kazneni progon, a 37,8 posto njih odlučilo se na podizanje svijesti kao oblik smanjenja razine korupcije u društvu. Kao glavni uzrok korupcije mladi vide nedjelotvoran kazneni progon, a svoju razinu povjerenja u institucije javnog sektora ocjenjuju pretežito niskom (42,5 posto), vrlo niskom (30,7 posto), umjerenom (24 posto), dok je visoko povjerenje zadržalo samo 2,7 posto ispitanih. Istodobno se pokazuje i njihovo licemjerje… Istraživanje pokazuje da više od 70 posto ispitanih dopušta prepisivanje kolegi dok je 45,7 posto studenata i samo prepisivalo od kolege ili iskoristilo njihov seminarski rad, što upućuje na zaključak da je borba protiv prijevara i korupcije na svima nama te kreće od pojedinca.

Sve za posao

Na pitanje: biste li ikada poduzeli korumpiranu radnju ako biste tako dobili željeno radno mjesto gotovo polovica kategorički tvrdi da ne bi. Oko šest posto njih priznaje da bi bez razmišljanja platili ili na neki drugi način izborili se za posao. Na upit bi li se ipak zaposlili u tvrtki za koju pouzdano znaju da je korumpirana, ‘ne’ kao odgovor zaokružilo je gotovo 40 posto studenata, no zabrinjava što ih je 30,7 posto ustvrdilo kako to ovisi dok ih 23,3 posto kaže kako ne zna što bi učinili.

U komunikaciji kriznih situacija

Svijet se danas dijeli na one koji znaju i ne znaju komunicirati tj. uspješne i neuspješne. U kriznoj komunikaciji postoji tisuću pravila, postoji bezbroj različitih savjeta, mogućnosti, a samo je jedno važno, najvažnije pravilo koje je i zlatni gral među pravilima – nemojte lagati! I što se događa u stvarnosti? Najčešće se krši upravo to najjednostavnije pravilo… U današnjem svijetu potpune dostupnosti informacija, laganje je najteže sakriti, a brzina može ovisiti i o želji nekoga – konkurenta ili protivnika da se mračna tajna o kojoj se laže, otkrije namjerno i ciljano. Dok ovo govorim, pokušavam se sjetiti koliko je javnih osoba, posebno kada se radi o političarima, poslušalo taj jednostavan savjet.

Tomislav Cerovec

Podijeli

Odgovori

Top