Kada se razmišlja o likvidaciji? Likvidaciju naravno uzimamo kao zadnju opciju. Neuspješne ili nedovoljno uspješne tvrtke imaju paletu manje ili više stresnih rješenja kojim mogu pokušati unaprijediti poslovanje i izbjeći stečaj. Jedan je primjer, koji također spominjemo na portalu, i reorganizacija tvrtke. Osnovna je razlika između tih dvaju rješenja što reorganizacijom vodstvo pokušava smanjivanjem troškova nastaviti poslovanje tvrtke i namiriti potraživanja vjerovnika.
Kraj jedne priče
Likvidacija je manje sretna varijanta, a kao zadnji korak ima brisanje tvrtke iz sudskog registra, što i pravno znači zakucavanje posljednjeg čavla u lijes i prestanak postojanja te kompanije. Treba napomenuti i dvije vrste likvidacije: prisilnu i redovitu. Razne oblike izvansudskih nagodbi nećemo obrađivati jer ulaze više u pravnu nego ekonomsku sferu poslovanja pravne osobe te volju vjerovnika za eventualnim nagodbama.
Kada se odlazi u likvidaciju? U teoriji, razlozi su poslovanje s gubitkom dulje razdoblje, ako više vrijedi imovina koja ostaje nego poduzeće gubitaš, neispunjenje propisanih uvjeta za obavljanje određene djelatnosti…
Naplata dugova
Nakon najave stečaja kompanija dužnik dobiva odgodu plaćanja kreditorima, dok okružni privredni sud koji je mjerodavan za tu tvrtku (prema prijavljenom sjedištu organizacije) ne donese odluku. Bitno je napomenuti da su velike hrvatske kompanije uspjele nametnuti smiješno duge rokove plaćanja, koji već debelo prelaze 120 dana. Nije ni potrebno naglašavati kako male i srednje kompanije koje su poslovno vezane za takav način plaćanja gube na likvidnosti, a time se i muti granica između nesolventnih i nelikvidnih poduzeća.
Ako do likvidacije ipak dođe, tvrtku vodi upravitelj, osoba imenovana kao nezavisni stručnjak. Potrebno je završiti poslove društva koji su u tijeku (na koje se i dalje plaćaju porezi državi), naplatiti potraživanja ako ih tvrtka ima, isplatiti odvjetnike i privremenog upravitelja, zaposlenike, unovčiti imovinu kompanije i podmiriti preostale vjerovnike.
