Kada je 47-godišnja Slavka Pavelić iz Drniša, s inače završenom srednjom ekonomskom školom, ostala bez posla, nije klonula duhom. Dosjetila se da u gradu nema postolara, pa je zasukala rukave i uskoro otvorila vlastitu postolarsku radnju Cipelići. Gradski prostor na tržnici, kaže, dobila je po povoljnoj cijeni, a alati i strojevi s kojima radi su rabljeni.
Na popravak mi ljudi donose ili skupe cipele ili one na koje su se zbog udobnosti ili nekog drugog razloga naviknuli i ne žele ih baciti. Zasad imam posla jer sam jedini postolar u Drnišu, ali teško je od ovog posla živjeti kad ljudi na tržnici kupuju cipele za 50 kuna”, ispričala je Slavka za 24sata dodajući da svojim radom svaki mjesec ipak uspije podmiriti sve račune, te zaraditi plaću.
“Istina, to je muški posao, težak, fizički zahtjevan i prljav, ali oni koji se boje rada ne mogu uspjeti ni u jednom poslu. Ja navečer idem spavati umorna, ali zadovoljna”, priča Slavka koja posao namjerava i proširiti. Kupila bi, kaže, stroj za brušenje lanaca motornih pila. Vjeruje da bi si time osigurala više posla.
