Nasljeđivanje – Briga za one koji preuzimaju obiteljska poduzeća

Nadolazeću generaciju rukovoditelja obiteljskih poduzeća čine dobro pripremljeni i samopouzdani pojedinci koji prije svega imaju velike ambicije za sebe i za svoja poduzeća. 88 % želi učiniti nešto posebno s poduzećem. Ne žele ga samo povećati i ojačati, nego i proširiti na međunarodna tržišta, diverzificirati ga i modernizirati.

Novo istraživanje PwC-a u sklopu kojeg se razgovaralo s 268 članova obitelji iz nadolazeće generacije iz 31 zemlje svijeta za koje je vjerojatno da će preuzeti upravljanje poduzećem pokazuje da njih 60 % želi proširiti poslovanje na nova geografska tržišta. Razmatraju nove ideje, nove proizvode te čak nove poslovne modele. Istraživanje Great expectations: The next generation of family business leaders istovremeno pokazuje da se pripadnici nadolazeće generacije suočavaju s više izazova kako u poduzeću, tako i u širem poslovnom kontekstu.

PwC provodi međunarodno istraživanje obiteljskih poduzeća više od deset godina, a 2014. godine po prvi je puta u njega uključio i istraživanje rukovoditelja „na čekanju“. U tom smo istraživanju pitali pripadnike nadolazeće generacije o njihovim osobnim ambicijama, planovima za budućnost poduzeća i izazovima s kojima se suočavaju kao sinovi ili kćeri šefa. Otkrili smo tri ključna „jaza“ koja prijete uspješnom prijelazu s jedne generacije na drugu:

  • Generacijski jaz: sadašnja generacija nije uvijek uvjerena da su njihova djeca spremna i sposobna preuzeti posao.
  • Vrijednosni jaz: nadolazeća generacija smatra da moraju raditi više od drugih u poduzeću kako bi dokazali svoju vrijednost.
  • Komunikacijski jaz: obiteljska poduzeća moraju se nositi i s osobnim i profesionalnim odnosima što donosi mogućnost sukoba.

Samopouzdana generacija spremna da ostavi svoj trag

Nakon dvije godine slika se znatno promijenila i to u pozitivnom smjeru. Poraslo je samopouzdanje pripadnika nadolazeće generacije, njihovi su se vidici proširili, a poboljšala se i priprema za preuzimanje ozbiljnijih uloga. Primjerice, 70 % steklo je korisno radno iskustvo izvan obiteljskog poduzeća i premostilo vrijednosni jaz prije nego što su se pridružili obiteljskom poduzeću. Ispitanici su rekli da ne žele biti samo „čuvari“: žele ostaviti svoj trag u poduzeću i ne boje se dovesti pomoć izvana da bi postigli svoje ciljeve. 69 % zaposlilo bi iskusne menadžere izvan svoje obitelji koji bi pomogli modernizirati/profesionalizirati poslovanje.

Ključni nalazi:

  • Samo 41 % pripadnika nadolazeće generacije smatra da se strategija njihovog poduzeća dobro uklapa u digitalni svijet
  • 88 % pripadnika nadolazeće generacije želi ostaviti svoj trag i učiniti nešto posebno s poduzećem
  • 70 % pripadnika nadolazeće generacije steklo je radno iskustvo izvan obiteljskog poduzeća prije nego što je počelo raditi u njemu
  • 52 % pripadnika nadolazeće generacije zabrinuto je da će morati trošiti vrijeme na borbu protiv uplitanja obitelji u poslovanje
  • 69 % pripadnika nadolazeće generacije zaposlilo bi iskusne menadžere izvan svoje obitelji koji bi pomogli modernizirati/profesionalizirati poslovanje

Jedan od trendova koje smo primijetili u svom radu s obiteljskim poduzećima je da talentirani pripadnici nadolazeće generacije postaju sve izbirljiviji po pitanju uloge koju žele preuzeti“, rekao je Henrik Steinbrecher, globalni lider zadužen za srednje poduzetništvo, PwC. „Žele posao koji odgovara njihovim vještinama i u kojem se mogu istaknuti. Imaju dublje i istančanije razumijevanje o tome što će biti potrebno za uspješno upravljanje obiteljskim poduzećem u budućnosti te se pitaju što oni sve mogu ponuditi što bi pomoglo u napredovanju poduzeća.“

Revolucija ili evolucija?

Unatoč sve većem samopouzdanju i jasnim idejama o tome kamo žele usmjeriti poslovanje pripadnike nadolazeće generacije i dalje koče „utezi prošlosti“. Htjeli bi revoluciju, no zasada predviđaju, u najboljem slučaju, evoluciju. 40 % je priznalo da ih  frustrira kada pokušavaju uvjeriti aktualnu generaciju da prihvati nove ideje, a 52 % reklo je da se boji da će morati trošiti vrijeme na borbu protiv uplitanja obiteljskog života u poslovanje.

Iako se obiteljska poduzeća mogu restrukturirati, a to i čine, ne uspijeva svakome brza prilagodba, a pritom može doći do napetosti između zadržavanja postojećih procesa (i proizvoda) i iskorištavanja prilika koje nadolazeće generacije vide u budućnosti. Primjerice, 59 % pripadnika nadolazeće generacije htjelo bi diverzificirati portfelj proizvoda, no 68 % smatra da njihovo poduzeće to neće učiniti čak ni u sljedećih deset godina.

Henrik Steinbrecher: „Jasno je da su digitalne tehnologije jedno od područja u kojima se još uvijek osjeća generacijski jaz. Mnogi pripadnici nadolazeće generacije bore se da svoje roditelje uvjere da se mora više učiniti u pogledu digitalnih tehnologija. Samo 41 % smatra da se strategija poduzeća uklapa u digitalni svijet, dok 29 % smatra da obiteljska poduzeća sporije hvataju korak s novim tehnologijama od drugih vrsta poduzeća.“

Pitanje nasljeđivanja

Nasljeđivanje je briga koja mori one koji preuzimaju obiteljska poduzeća. Još uvijek veliku ulogu igraju nepoznanice kao što su pitanja o tome hoće li se aktualna generacija prilagoditi ili hoće li nadolazeća generacija biti dovoljna dobra.

Također je problem to što se aktualna generacija opire prepuštanju poduzeća, tj. riječ je o onome što mi nazivamo sindrom „ljepljive štafetne palice“. 61 % smatra da će aktualna generacija imati velikih poteškoća s potpunim prepuštanjem poduzeća nadolazećoj generaciji.

Stephanie Hyde, članica PwC-ovog Izvršnog odbora u UK-u i globalna partnerica zadužena za program nadolazeće generacije, rekla je: „Ključno je zapamtiti da je nasljeđivanje proces, a ne događaj: nadolazeća generacija mora biti potpuno spremna na preuzimanje uz podršku roditelja, a nakon formalnog preuzimanja roditelji i dalje mogu nuditi pomoć i smjernice dok su god prihvatili činjenicu da oni nisu više ti koji donose odluke.“

Podijeli

Odgovori

Top