Onaj koji se bavi nekretninama, koji njima upravlja ili odrađuje posao developera, neprestano je okružen različnim stručnjacima o kojima izravno ovisi. Štoviše, ako želi smanjiti rizik ulaganja, bez njih ne smije ni pomisliti uložiti novac.
Laži i poluistine
No u tom lancu savjetnika, suradnika ili običnih gradskih referenata koji rješavaju oblikovanje i namjenu nekretnine, nađe se i slaba karika, koja može poremetiti cijeli projekt. Katkada je dovoljno da vam se ne iznesu neki novi propisi, neka zakonska odredba ili se zanemari koji podatak, npr. o potrebnim dimenzijama nekretnine i urbanističkim pravilima – investicija može zapeti, pa čak i pasti u vodu.
Tada nastaju glavobolje i traženje krivca: tko vam je lagao. No, ne mora biti to da vam je netko lagao, ali dovoljna je katastrofa i to da vam nije rečena potpuna istina. Jer, vi ste vidjeli sve u najboljem redu, ali u nekoj fazi upravljanja nekretninom na um se možda niste pouzdali više od 5 posto. I dočekala vas je zamka.
U šumi zakona
Često se danas u građevinskim krugovima u gradu Zagrebu čuje kako je Zakon o prostornom uređenju i gradnji, koji je stupio na snagu u listopadu 2007. godine, poremetio planove o parcelaciji zemljišta ili o izgradnji pristupnih putova, jer je investitore jednostavno zatekao usred projekta. Da ne govorimo o tomu da se u posljednje vrijeme često mijenjaju i prostorni planovi. Mnogi su započeti projekti stali, jer su trebali mjeseci da se pohvataju konci.
Slikovito rečeno, investiranje u nekretnine je poput pilotiranja. Ako ste završili pilotsku školu zabavno je i uzbudljivo, ali ako niste pilot, onda unajmite dobrog pilota. Jedan je američki milijunaš, koji je prošao scile i haribde poslovanja s nekretninama, kazao da investiranje samo po sebi nije rizično; rizično je ako se oslanjate na slabo znanje ili ako ne znate razliku između dobrog i lošeg savjeta od onih s kojima surađujete.
