Prije svega, pokušat će se dati odgovori na slijedeća pitanja:
1. Zašto obnovljivi izvori energije?
2. Je li istina da se radi o iznimno sigurnom i profitabilno sektoru?
3. Kakvi su potencijali i mogućnosti ulaska u sektor obnovljivih izvora energije u RH?
4. Što bi trebali znati prije upuštanja u takav oblik investicija u RH?
Međutim, prije same analize energetskog sektora, odnosno sektora obnovljivih izvora u RH, te mogućnosti i profitabilnosti ulaganja u taj sektor, korisno je sagledati cjelokupan okvir za djelovanje nacionalnih gospodarstava i, posredno, pojedinih investitora. Nacionalni zakonodavni okvir definiran je smjernicama, sporazumima, konvencijama te akcijskim planovima svjetskih organizacija, odnosno cjelokupnom energetskom politikom Europe.
Europsko vijeće je 2007. godine pozvalo države članice i institucije EU-a da djeluju na razvoju održive integrirane politike za klimatska i energetska pitanja na europskoj razini. Energetska politika Europe imala bi slijedeća tri cilja:
1. povećanje sigurnosti opskrbe,
2. osiguravanje konkurentnosti europskih gospodarstava i dostupnost energije po povoljnim cijenama,
3. promicanje održivosti zaštite okoliša i borba protiv klimatskih promjena.
Budući da se proizvodnja i korištenje energije navode kao glavni izvori emisija stakleničkih plinova, Europsko vijeće preuzelo je čvrstu neovisnu obvezu da će EU postići barem 20% smanjenja emisija do 2020. godine u usporedbi s 1990. godinom. Vijeće je također naglasilo potrebu da se poveća energetska učinkovitost u EU-u kako bi se postigao cilj štednje 20% potrošnje energije u EU-u u usporedbi s predviđanjima za 2020. godinu, te je poduprlo obvezujući cilj postizanja 20% udjela obnovljivih izvora energije u sveukupnoj potrošnji energije u EU-u do 2020. godine kao i obvezujući cilj za sve države članice od minimalno 10% udjela biogoriva u sveukupnoj potrošnji benzina i goriva u transportu u EU-u do 2020.
Hrvatska obveza do 2020. – povećati broj OIE
U skladu s navedenom obvezom Europskog vijeća, Republika Hrvatska je u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske, između ostalog, prihvatila obvezu povećanja udjela obnovljivih izvora energije do 2020. godine te svoj zakonodavni okvir iz područja obnovljivih izvora uskladila s okvirom EU. Na taj način stvoreni su poticajni uvjeti za investiranje u sektor obnovljivih izvora, ali uz čvrstu kontrolu i brojne preduvjete koje je potrebno ispuniti.
Države su te koje moraju voditi brigu o općim interesima, budući poduzetnici koji djeluju u vlastitom interesu nemaju motivacije da uzmu u obzir negativne vanjske utjecaje nastale tijekom proizvodnje. Drugim riječima, proizvodni troškovi koje snosi poduzetnik manji su od troškova koje snosi društvo. Stoga poduzetnici nemaju motivacije za smanjenje razine onečišćenja ili poduzimanja pojedinačnih mjera za zaštitu okoliša. Vlade uvođenjem standarda, oporezivanja, ekonomskih instrumenata i drugih propisa nastoje osigurati da poduzetnici koji onečišćuju moraju i platiti troškove onečišćenja.
No, kako bi se navelo poduzetnike da vode brigu o okolišu prilikom obavljanja svoje gospodarske djelatnosti i investicijskih aktivnosti, pored samog sustava „kažnjavanja“ onečišćivača, motivacija u vidu državnih potpora za one koji nastoje očuvati okoliš pokazala se efikasnijim alatom. Kada se postigne da pojedinac u svom nastojanju za profitabilnim investiranjem ujedno ostvaruje ciljeve vezane uz brigu za okoliš, stvoren je adekvatan mehanizam održivog razvoja.
Kako se proizvodnja i potrošnja energije iz tradicionalnih izvora smatra glavnim uzročnikom klimatskih promjena, napori vlada usmjereni su ka stimuliranju proizvodnje i potrošnje energije iz obnovljivih izvora. Na koji način Republika Hrvatska potiče proizvodnju energije iz obnovljivih izvora analizirat će se u nastavku.
Za detaljnije informacije o temi pogledajte link
