Danas smo ušli u ekološki dug. Danas, 30. srpnja čovječanstvo je potrošilo cjelokupni godišnji proračun prirodnih resursa i usluga koje Zemljini ekosustavi mogu obnoviti u jednoj godini. Nakon tog dana živimo na ekološki dug – trošimo prirodni kapital brže nego što ga priroda može obnoviti.
Prema izračunima organizacije Global Footprint Network, koja je razvila metodologiju ekološkog otiska, čovječanstvo trenutno koristi prirodne resurse 73 posto brže nego što ih Zemljini ekosustavi mogu obnoviti, što odgovara potrošnji od 1,73 planeta Zemlje. To dugoročno ugrožava stabilnost ekosustava, proizvodnju hrane i kvalitetu života diljem svijeta.
Direktorica komunikacija u WWF-Adriji Petra Boić Petrač ističe: “Iako Dan ekološkog duga ove godine pada šest dana kasnije nego lani, to nije posljedica smanjenja pritiska na prirodu, već prvenstveno ažuriranja podataka i metodologije izračuna. Stvarni trendovi pokazuju da se jaz između ljudske potrošnje i biokapaciteta planeta i dalje povećava. Zbog toga 2026. godina, unatoč kasnijem datumu, predstavlja najveću razinu ekološkog prekoračenja ikad zabilježenu.”
Posljedice prekomjerne potrošnje prirodnih resursa vidljive su u gubitku šuma, degradaciji tla, nestanku bioraznolikosti te rastu koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, što dodatno pojačava klimatsku krizu i ugrožava sigurnost hrane i resursa.
Rješenja postoje – od smanjenja emisija stakleničkih plinova i održive proizvodnje hrane do učinkovitijeg korištenja energije i prirodnih resursa. No za pomicanje Dana ekološkog duga na kasniji datum potrebne su hitne i sustavne promjene u načinu na koji proizvodimo, trošimo i upravljamo prirodnim bogatstvima. Predložena rješenja ne zagovara samo Footprintnetwork platforma. Iste transformacije nudi i WWF kroz svoje Izvješće o stanju planeta čije najnovije izdanje očekujemo u listopadu.
Ako pogledamo zemlje Balkana, otpočinjemo svoj kredit znatno prije globalnog ulaska u dug. Crna Gora je u dug zakoračila još 20. travnja, Hrvatska 25. travnja, Bosna i Hercegovina samo dan kasnije, a Srbija 16. svibnja. To znači da naš način proizvodnje i potrošnje zahtjeva više resursa nego što priroda može obnoviti, čak i u regiji koja se često smatra umjerenijom po pitanju potrošnje.
