Antonio Franić na glumačku je scenu stupio s poprilično neobičnom pričom: umjesto ispita kaznenog prava zaputio se na prijemni ispit Umjetničke akademije u Splitu i tako započeo uspješnu glumačku karijeru koja ga je između ostalog dovela i na crveni tepih s holivudskim zvijezdama poput Benicia del Tora. Nakon rada u dubrovačkom kazalištu Marina Držića, preselio se u Zagreb i premotajte par godina kasnije – postao neizostavan član društvene i medijske scene, ali ovaj put iza svjetla pozornice. Njegova F.I.R.M.A. organizira neke od najboljih evenata u Zagrebu, glazbeni je menadžer perspektivnog pjevača Matije Cveka, a veliku je pažnju privukao i ljetnim festivalom u Kuli Kamerlengo koji broji svoju drugu godinu održavanja.
Uoči festivala KulaKula koji se održava u Trogiru od 1. do 3. kolovoza, zanimalo nas je kako se kretao šarolik poslovni put ovog kreativca, što je sve potrebno za organizaciju evenata i koliko se isplativo upustiti u osmišljavanje ljetnog festivala. Što nam je otkrio, saznajte u nastavku:
Netko me nedavno pitao čime se baviš i bilo mi je teško odgovor svesti samo na jednu stvar, kako bi ti odgovorio na ovo pitanje?
Nemam ni ja odgovor na to pitanje. Ne volim titule, ne patim za istima i mogu reći da mi se kroz zadnjih par godina iskristaliziralo „što želim biti kad odrastem“. Potpuno mi je svejedno piše li kraj mog imena glumac, pravnik, pilot ili kamiondžija dok god me taj posao čini sretnim.
Nekako imam dojam da se kroz moje obrazovanje skupilo jako puno informacija i steklo znanja koja su postala sredstvo, a ne cilj.
Tako da bavim se onim poslom koji me uveseljava, potiče moju kreativnost i radoznalost i težim u svemu tome biti odgovoran i bolji čovjek.
Što te nagnalo da glumačku karijeru staviš po strani i ubaciš se u glazbeno-menadžerske vode, organiziranje evenata i festivala?
Ispočetka sam mislio da je gluma ta koja ti omogućava da budeš što god poželiš i kanaliziraš kroz nju sve interese koji negdje čuče u tebi. Međutim, nemirna sam duha i ne volim čekati da telefon zazvoni i vječno ovisiti o prosudbi drugih. Volim stvari uzeti u vlastite ruke i tako se dogodio i ovaj poslovni izazov s osnivanjem vlastite firme.
Sjećam se da je breaking point bio trenutak odlaska na vlastitu premijeru na Cannes film festival. U tom trenutku voziš se u limuzini s Beniciom del Torom i ideš sebe gledati na velikom platnu, a na računu imaš zadnjih par tisuća kuna i zoveš kazalište da bi zaista bilo vrijeme da ti isplate nakon šest mjeseci poveću svotu pošteno zasluženog honorara. Ne želim ovisiti o drugima i tuđem lošem poslovanju, stoga sam odlučio biti svoj šef.
Koji se izazovi kriju u tvom poslu? Što ti je najdraže, a što ti teško pada?
Usudim se reći da je moj forte kreativa i ideje, a one ponekad dođu u najčudnijem trenutku i treba ih možda ponekad i isprovocirati. Jako puno stvari gledam, čitam, proučavam i upijam iz odlazaka na putovanja, evente i festivale. Kad spojiš viđeno s nekim svojim idejama i znanjima prikupljenim po životnom putu, dogode se najbolje stvari.
Vesele me klijenti koji se odluče na inovativan pristup, koji se ne boje riskirati i iskušati neku novu metodu i jednu netipičnu agenciju. Stvari koje mi teško padaju učim se ne primati k srcu. Jednostavno mislim da nije svaka agencija za svakog klijenta kao ni obrnuto. Treba se znati zahvaliti i reći „ja vam nisam taj“.
Viđeno po svjetskim festivalima primijenili smo u organizaciji eventa za klijenta Badel 1862 i Grey Goose s eventom Boulangerie Bleue. Volkswagen nam je poklonio povjerenje za jednu iznimno inovativnu ideju pri promociji novog Arteona. Već neko vrijeme surađujemo i s klijentom Erste banka, a tu su još i osmišljavanje programa za godišnje evente velikih kompanija.
Uskoro počinje drugo izdanje KulaKula Festivala, koliko je to organizacijski zahtjevan projekt?
KulaKula festival projekt je koji se dogodio jako spontano. Jednostavno smo se bacili na glavu i zaplivali. Vjerujem da Trogir ima logističke i geo-lokacijske mogućnosti i da zaslužuje jednu dobru komercijalnu festivalsku priču.
Uspio sam okupiti oko sebe „moćnu gomilicu“ vrijednih suradnika i prijatelja koji su sa mnom prošle godine iznijeli tu priču i iznimno sam im zahvalan na povjerenju.
Cijele godine smo diskutirali i analizirali prvu godinu i došli do toga da s velikom opuštenošću ostvarujemo odličan rezultat već tri tjedna prije samog održavanja ovogodišnjeg festivala.
Što je potrebno da jedan takav festival bude uspješan i financijski isplativ?
Definitivno je potrebno naći onaj faktor X koji ga razlikuje od svih ostalih.
Naš je u lokaciji i sadržaju. Ostvarili smo odličnu suradnju s hotelom Brown Beach House koji je prepoznao našu viziju pa se pool party u sklopu festivala pretvorio se u “THE” event. Ulaznice za ovaj prvi festivalski dan rasprodali smo skoro mjesec dana prije samog održavanja i sponzori su prepoznali vrijednost takve lokacije.
Svakako najveći adut nam je predivna Kula Kamerlengo, tvrđava koja se nalazi na popisu svjetske UNESCO baštine i zaista je impresivna kao takva. Krasi je iznimna akustika i vizualna atraktivnost i mislim da je i festivalskim partnerima zaista vrijedno naći se na takvoj premium lokaciji.
Koju viziju imaš za KulaKula Festival u budućnosti?
Prošlu godinu nazvao bi dobrim beta-testerom, dok ove godine KulaKula poprima obrise ozbiljnog dalmatinskog festivala. Line-up izvođača obuhvaća najbolja hrvatska imena kao što su TBF, Vojko V, Let 3, Detour, Matija Cvek i regionalna senzacija The Frajle.
Svakako je cilj u idućoj godini nametnuti se kao ozbiljan glazbeni festival u regiji i uz pomoć izvođača i još atraktivnijih lokacija proširiti ponudu. Trogir za to zaista ima kapacitet!
To su prepoznali i brandovi MTV, Havaianas i IziPizi koji su nas uvrstili u svoje liste svjetski zanimljivih festivala.
KulaKula u budućnosti će i dalje njegovati dobar i komercijalan pop, hip hop i urbani zvuk, a vjerujem kako nas uskoro očekuju i inozemna imena.
Svatko svoju tvrđavu za revoluciju ima – možda je ovo baš naša!
