Dok se europski problem često opisuje kroz manjak industrijske i gospodarske težine u odnosu na SAD, nova analiza OECD-a pokazuje da je inovativna baza dviju ekonomija relativno usporediva. Razlika se, međutim, snažno povećava kada kompanije trebaju prijeći u fazu visokog rasta.
To je važno i zbog učinka koji velike kompanije imaju na cijeli inovacijski ekosustav: stvaraju nove poduzetnike, privlače kapital, prenose znanje i iskustvo te otvaraju prostor za sljedeću generaciju kompanija. Kada ih je manje, slabiji su i ti mehanizmi prijenosa kapitala, iskustva i talenata.
Pitanje je, međutim, gdje se točno gubi europski inovacijski potencijal.
Od inovativne baze do globalne skale
OECD je analizirao startupe osnovane između 2000. i 2025. godine, koristeći podatke o financiranju, patentima, bilancama, akvizicijama i drugim obilježjima kompanija. U europskom uzorku nalazi se gotovo 506.000 startupa, od kojih je 59.820 klasificirano kao inovativno, odnosno imaju patent ili su primili financiranje rizičnog kapiatala. U SAD-u je inovativnih startupa 118.459 od gotovo 944.000.
Kao udio ukupnog broja, razlika je relativno mala: inovativni startupi čine 11,8% europskog i 12,6% američkog uzorka. Na višim razinama rasta, međutim, slika se mijenja. U OECD-ovoj bazi EU ima 1.841 brzorastućih startupova, definiranih kao kompanije koje su prikupile najmanje 50 milijuna američkih dolara, prema 9.389 u SAD-u. Status kompanije vrijedne najmanje milijardu dolara doseže 358 europskih i 1.586 američkih kompanija.
Takve kompanije čine malen dio startup populacije, ali privlače najveći dio kapitala. Njihova brojnost zato je važna i za sposobnost ekosustava da akumulira kapital, iskustvo, talente i poslovne mreže koji se mogu prenijeti na nove kompanije.
Izum nije isto što i tržišna inovacija
Prvi prijelaz na kojem se potencijal može izgubiti jest onaj između izuma i komercijalizacije.
Podaci o patentima posebno su indikativni. Među svim inovativnim startupovima udio kompanija s patentom viši je u EU-u nego u SAD-u: 37,4% prema 31,5%. Kod brzorastućih kompanija odnos se okreće – patent ima 26,6% europskih prema 45,3% američkih kompanija. Kod kompanija koje dosežu status „superstar“ razlika je još veća: 18,4% prema 51,5%.
Ti podaci sami po sebi ne dokazuju da patentiranje uzrokuje rast, niti da je svaki patent komercijalno vrijedan. Pokazuju, međutim, da se struktura inovacijskih kompanija razlikuje baš među onima koje dosežu najviše razine tržišnog uspjeha. Dok europske skalirajuće kompanije koje patentiraju nisu nužno slabije u samoj inventivnoj aktivnosti, problem je više u vremenu i uvjetima pod kojima se izum pretvara u tržišnu vrijednost.
EU je prepoznala taj prijelaz koji se nalazi u središtu novog Europskog inovacijskog akta. Komisija predlaže mehanizme za bolje vrednovanje intelektualnog vlasništva, povezivanje vlasnika IP-a s potencijalnim korisnicima i financiranje temeljeno na nematerijalnoj imovini. Akt istodobno pokušava ojačati inovacijsku javnu nabavu i regulatorne uvjete za izlazak novih rješenja na tržište.
U govoru o stanju Unije 16. rujna 2026. predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen europski inovacijski potencijal također je povezala s industrijskom i geoekonomskom sigurnošću. Smanjenje troškova energije, ulaganje i inoviranje te osiguravanje ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja predstavila je kao povezane preduvjete europske konkurentnosti.
Fragmentirano tržište povećava cijenu širenja
Na sljedećem koraku tehnološki potencijal nailazi na fragmentiranu strukturu europskog tržišta.
Američke skalirajuće kompanije mogu velik dio početnog rasta ostvariti unutar jednog velikog i integriranog domaćeg tržišta. Europske kompanije ranije se suočavaju s prekograničnim razlikama u pravilima, administraciji, oporezivanju i poslovnim praksama.
OECD pokazuje da europske kompanije češće koriste prekogranične akvizicije, unutar EU-a i izvan njega. Takve akvizicije mogu omogućiti ulazak na nova tržišta, širenje tehnološkog opsega i stjecanje komplementarnih sposobnosti. Istodobno pokazuju da europske kompanije moraju poslovati preko granica koje za američke kompanije dugo nisu predstavljale usporedivu institucionalnu prepreku.
Ako kompanija pri svakom širenju mora iznova prilagođavati pravnu i administrativnu strukturu, dio energije i kapitala odlazi na upravljanje fragmentacijom umjesto na razvoj proizvoda i tržišta.
U tom se kontekstu treba promatrati prijedlog EU Inc., odnosno 28. režima za kompanije. Europska komisija predložila je u ožujku novu opcionalnu pravnu formu koja bi kompanijama omogućila brzo, digitalno osnivanje i poslovanje kroz jedinstveni europski okvir, uz automatsko priznavanje u državama članicama. Prijedlog uključuje i pravila o zaposleničkom sudjelovanju, prestanku poslovanja te poseban okvir za likvidaciju insolventnih malih i mladih inovativnih kompanija.
Europski parlament je u srpnju podržao ambiciozniji pristup poreznoj dimenziji EU Inc. i naglasio da bi režim trebao omogućiti inovativnim kompanijama da se šire bez transnacionalnih prepreka. U parlamentarnom izvješću razmatrani su, među ostalim, konsolidirani porez na dobit, standardizirane porezne prijave, pojednostavljeni PDV i pravila o porezu po odbitku.
No rasprava u Vijeću pokazuje raskorake. Prema izvještaju Agence Europe nakon sastanka Radne skupine Vijeća 10. rujna, većina država članica protivilo se harmonizaciji oporezivanja zaposleničkih opcija u okviru EU Inc., dok su Francuska i Njemačka, uz Italiju, Španjolsku i Nizozemsku, podržavale tu komponentu.
Zaposleničke opcije važne su startupima jer omogućuju da se dio nagrade zaposlenika veže uz budući rast kompanije, osobito kada mlado poduzeće još nema dovoljno novca za konkurentne plaće. Njihovo oporezivanje, međutim, zadire u nacionalne porezne sustave. Ako se takva pitanja izuzmu iz zajedničkog okvira, EU Inc. može pojednostaviti osnivanje i poslovanje, ali će njegov doseg u uklanjanju prepreka rastu i privlačenju talenata ostati ograničen.
Od pojedinačnog uspjeha prema ekosustavu
Europski inovacijski potencijal gubi se i kada uspjeh jedne kompanije ne proizvodi dovoljno snažne učinke za sljedeću generaciju.
OECD pokazuje da je pojava prvog brzorastućeg startupa u EU-u povezana s kasnijim povećanjem stvaranja novih startupa. U SAD-u je pojava prvog rastućeg superstartupa povezana sa snažnijim ulaskom novih inovativnih kompanija. U obje regije pojava brzorastućih kompanija povezana je s povećanjem lokalnih priljeva privatnog rizičnog kapitala, pri čemu je učinak u EU-u veći.
Uspješna kompanija tako može ostaviti iza sebe osnivače koji ponovno pokreću poduzeća, zaposlenike koji prelaze u poduzetništvo, dobavljače koji rastu uz nju, investitore s iskustvom i tržišne kontakte koji se prenose na nove projekte.
To stvara kumulativni učinak. Jedan uspjeh povećava broj ljudi koji znaju kako skalirati kompaniju, količinu kapitala koji se može vratiti u nove projekte i gustoću poslovnih mreža dostupnih sljedećoj generaciji. Obrnuto, ako je velikih uspjeha malo, manje je i iskustva, kapitala i ljudi koji mogu poduprijeti sljedeći ciklus.
Gdje se gubi potencijal?
Europa, dakle, ne počinje od manjka inovacija. Potencijal se gubi na putu od izuma do komercijalizacije, od domaćeg do međunarodnog tržišta te od uspjeha pojedinačne kompanije do razvoja šireg ekosustava.
Europske institucije te prepreke sve jasnije prepoznaju i razvijaju instrumente za njihovo uklanjanje. No prepoznati problem nije isto što i riješiti ga. Njihov će učinak ovisiti o dizajnu i provedbi politika, ali i o spremnosti država članica da usklade interese tamo gdje nacionalna pravila postaju prepreka europskoj razini djelovanja.
Na tim se prijelazima odlučuje hoće li Europa svoj snažan inovacijski potencijal pretvarati u globalne kompanije i hoće li vrijednost nastala u Europi stvarati sljedeći krug inovacija, kapitala i razvoja.
