Široka rasprava povela se u Sjedinjenim Američkim Državama između poslodavaca i Nacionalnog odbora za radne odnose, smiju li radnici na svojim društvenim mrežama kritizirati poslodavca ili otvoreno pisati o radnom okruženju. Rasprava je provedena nakon što je niz zaposlenika “zaradilo” otkaz zbog neprimjerenih komentara na svojim profilima na društvenim mrežama. Američki Nacionalni odbor za radne odnose nakon niza incidenata izdao je pravilnik prema kojem je ilegalno donijeti Politiku online komunikacije koja donosi prevelike zabrane, poput komentara koji kritiziraju poslodavca.
Mnošto tvrtki pak protivi se takvom pravilniku jer “tračanje” na društvenim mrežama može ozbiljno ugroziti njihovo poslovanje. Da je i hrvatskim poslodavcima važno što njihovi zaposlenici pišu na društvenim mrežama, pokazuje istraživanje portala MojPosao. Prema njemu, čak 49 posto poslodavaca priznaje da provjerava profile zaposlenika. Toga je svjesno pak 59 posto zaposlenika koji iz tog razloga, pokazuje istraživanje, paze što objavljuju na svom profilu. Smjernice za online komunikaciju, koje sve češće uvode ne samo privatne tvrtke, već i Vlade i organizacije, u hrvatskoj pak nisu česta praksa.
Korisna pravila
Daria Mateljak, direktorica Hauska & Partner, ističe kako kod nas, nažalost, većina organizacija još uvijek ne razmišlja o postavljanju takvih pravila. “Svaka ozbiljna organizacija, radilo se o državnoj instituciji ili o privatnoj tvrtki, trebala bi imati Politiku komunikacije te naputke za svoje zaposlenike o komuniciranju u društvenim mrežama”, ističe. Mateljak smatra da su takva pravila ili savjeti za zaposlenike korisna, jer zaposlenicima pomažu da na dobar način odvoje privatno od službenoga. Na taj način pak, ističe, otklanja se mogućnost dovođenja i sebe i svoje okoline u nepriličan položaj.
Ipak, upozorava, tvrtke bi trebale paziti na načine na koje propisuju ili opisuju prihvatljivo ili neprihvatljivo ponašanja, kao i truditi se da se time ne narušava pravo zaposlenika na privatnost i slobodu izražavanja u privatno vrijeme. “Kako društvene mreže nisu i privatni, već javni prostor, tu moramo naći pravu ravnotežu između zaštite interesa tvrtke i zaštite prava radnika na slobodni govor”, objašnjava. Da je kod nas politika komunikacije u domeni “podrazumijeva se”, odnosno da poslodavac očekuje da će zaposlenik ili komentirati poduzeće u pozitivnom svjetlu ili će se barem suzdržati od negativnih komentara, smatra Bojan Rodik, Community Manager 24sata. Napominje i kako se komentiranje pokušalo riješiti internim pravilnicima, (kada je jedna banka u Hrvatskoj pokušala odrediti zaposlenicima što smiju lajkati i komentirati) no sve je završilo negativnim publicitetom.
“Osobno nisam naklonjen bilo kakvim zabranama, pogotovo kad su u pitanju društvene mreže”, ističe te dodaje da je naša zakonska regulativa dovoljna da se komentari na društvenim mrežama, ako je potrebno, sankcioniraju. Po mišljenju Rodika, poslodavac bi ipak trebao reagirati, ali samo u slučajevima kad zaposlenik širi neistine koje škode poslovanju firme ili ako u svojim komentarima napada druge zaposlenike. “Ostale komentare smatram slobodom govora i misli te koliko god se poslodavcu sviđaju ili ne, on nema osnove za intervenciju”, navodi.
Novi zakon
Jednako kao i Mateljak, Rodik upozorava da iako mnogi društvene mreže smatraju privatnim teritorijem, sve izrečeno na njima može imati zakonske posljedice, osobito nakon nedavnih izmjena kaznenog zakona.”Usto, i sam zaposlenik bi trebao razmisliti kakvu sliku ostavlja kod svog nedređenog ako ga blati po društvenim mrežama i kakve su mu nakon toga šanse za napredovanjem. I eventualni budući poslodavac će nakon takvih komentara dva puta razmisliti hoće li ga zaposliti”, savjetuje.
Savjeti, a ne naredbe
Kreiranje politika komunikacije u tvrtkama podržava i Ida Pandur, zamjenica direktora iStudia, jer kako kaže, “kompanije mogu biti izložene različitim vrstama primjedbi i napada. “Društvene mreže nisu ništa drugo nego produžena ruka offlineu i bitno je da ljudi općenito shvate da za svoje postupke na društvenim mrežama mogu jednako snositi posljedice kao i kada nešto kažu uživo”, ističe. Po Idi Pandur, politika komunikacija pak ne bi trebala biti napisana u obliku naredbe, već više u obliku savjeta. “Mislim da bi takve politike bilo idealno povezati s ljudskim resursima te napraviti sistem nagrađivanja zaposlenika koji svojim ponašanjem savršeno zastupaju vrijednosti kompanije na društvenim mrežama i tako potaknuti i ostale da čine isto”, predlaže Pandur.
Napominje kako u Hrvatskoj tek nekoliko kompanija ima izrađene politike komunikacija, međutim, one su napisane kao savjeti a ne kao naredbe. Iznosi nekoliko primjera. Tako neke tvrtke savjetuju što napraviti ako netko napada brend na društvenim mrežama. Klasičan odgovor u tom slučaju je, navodi, javiti marketingu i PR-u, ili ako se netko interesira za posao, javiti ljudskim resursima. “Tipičan je i stav da iako imaš privatni profil ipak si i dio kompanije pa se potiče zaposlenike da se u javnom komuniciranju trude zastupati vrijednosti koje dijele u tvrtki”, ističe Pandur.
Otkazi u Americi
Na Facebooku vrijeđali kolegu i mušterije
Petero zaposlenika socijalne službe, Hispanics United of Buffalo u New Yorku, dobilo je otkaze nakon što su na Facebooku kritizirali ponašanje kolege koji se prijetio da će ih prijaviti nadređenom jer ne rade dovoljno. Komentari poput, “kolege kako se osjećate” te “k vragu sve, ionako nemamo život”, bile su dovoljne za otkaz s opravdanjem da su zlostavljali kolegu. Konobar u Illinoisu pak otkaz je dobio nakon što je, frustriran jer pet godina nije dobio povišicu, na Facebooku mušterijama poručio da su seljačine te da se nada da će se ugušiti vozeći doma pijani.
