Muzej, koji je izgradila tvrtka Carpigiani, proizvođač strojeva za sladoled, pokazuje povijest sladoleda od prvih spremišta za snijeg antičkog doba, preko sorbeta od leda i soli koje su razvili Kinezi, do tehnologija 20. stoljeća.
Sladoled je bio simbol moći, korišten kako bi istaknuo prestiž plemenitaških obitelji. Led i sol su bili ključni sastojci a bili su skupi tako da su ih sebi mogli priuštiti samo aristrokrati, rekla je stručnjakinja za led Luciana Polliotti.
Pollioti je kuratorica Carpigianijevog muzeja sladoleda, izgrađenog na više od 100 m2 uz trošak od 1,5 milijuna eura kako bi se pokazala povijest proizvoda u čijoj su proizvodnji posebno uspješni upravo Talijani.
U muzeju je tako završila priča o Cosimu Ruggieriju, alkemičar na dvoru Medicija koji je napravio sladoled koji je Katarina Medici odnijela u Pariz u prvoj polovici 16. stoljeća kako bi zadivila Francuze. Među izlošcima je i prvi pisani svjetski recept za shrb, šećerni sirup na arapskom, traktat napuljskog liječnika Filippa Baldinija De Sorbetti o ljekovitim svojstvima sladoleda i 20 starih strojeva za proizvodnju sladoleda, među kojima je prvi automatski stroj Cattabriga iz 1931.
Iako sladoled svoje daleke korijene ima u Mezopotamiji, Italija je u 16. stoljeću u Firenci razvila suvremenu kremastiju verziju u kojoj danas uživamo. Prvi je sladoled javnosti 1686. godine prodao Francesco Procopio Cuto, također Talijan, koji je, kaže muzej, otvorio Le Procope u Parizu a koji se tamo još nalazi.
