Na početku hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, koje se poklopilo s početkom mandata nove Europske komisije, agencija za odnose s javnošću i Public Affairs Grayling predstavila je pet ključnih trendova koji će oblikovati politiku Europske unije kao i fokus Public Affairs profesionalaca u sljedećih nekoliko godina:
#1: Postaje li Ujedinjeno Kraljevstvo novi konkurent Europskoj uniji
Nakon uvjerljive pobjede Borisa Johnsona na parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu kreće druga faza pregovora o Brexitu – sporazumu o budućim odnosima između Europske unije i Velike Britanije. Za razliku od većine drugih gospodarskih i političkih sporazuma, Europska unija i UK sada se moraju dogovoriti kako oslabiti, a ne osnažiti veze koje ih povezuju.
Ključna je premisa Brexita da će UK postati globalna trgovinska velesila kada se oslobodi okova Europske unije. Međutim, također treba imati na umu da će UK Brexitom izgubiti pravo sudjelovanja u postojećim trgovinskim sporazumima Europske unije i morat će iznova započeti sve trgovinske pregovore sa svim svojim partnerima što predstavlja vrlo zahtjevan i dugotrajan posao. Nova britanska vlada mora donijeti ključnu odluku: u kojoj je mjeri spremna odstupiti od regulativa Europske unije?
Zadržavanje usklađenosti s regulativom Europske unije uvelike će olakšati budući trgovinski sporazum između Europske unije i UK-a s niskim carinskim tarifama i zabranama. Ipak, takvo usklađivanje rezultirat će puno težim postizanjem potpuno novih trgovinskih sporazuma s drugim zemljama, kao što je SAD. SAD predvođen Trumpom inzistirat će na tome da UK prilagodi svoja pravila o na primjer kloriranoj piletini kao uvjet postizanja dogovora između ove dvije zemlje. Druga velika gospodarstva poput Kine, Indije, Japana i Mercosura (zajedničko tržište Južne Amerike) postavit će druge zahtjeve. UK neće moći svima udovoljiti te će možda početi osjećati nedostatke i posljedice izlaska iz EU članstva – čak i ako to neće priznati!
Neovisno o tome za koji se put britanska vlada odluči kada su u pitanju trgovinski odnosi, poslovanje u UK-u i Europskoj uniji morat će se tome prilagoditi. Izgledno je da se UK neće usuglasiti s pojedinim regulativama Europske unije te će gospodarstvenici UK-a morati postati puno aktivniji u promicanju i zaštiti svojih interesa poput bilo koje druge zemlje, ali sada bez britanskih zastupnika u Europskoj uniji ili stalnog predstavništva UK-a u Europskoj uniji da ih brane iznutra!
#2: Veliki iskorak prema digitalnom suverenitetu
Pitanje digitalizacije u Europskoj komisiji predvođenoj Junckerom strelovito se uspelo među prioritetima Europske unije te će nesumnjivo tamo i ostati sljedećih pet godina za vrijeme trajanja mandata ove Komisije.
Konkretno, novo vodstvo Europske unije prihvatilo je premisu s fokusom na „digitalni suverenitet” s ciljem smanjenja ovisnosti Europske unije o inozemnoj tehnologiji i poboljšanju digitalne konkurentnosti.
Imenovanje Margrethe Vestager na poziciju izvršne potpredsjednice Europske komisije zadužene za digitalna pitanja i tržišno natjecanje temelj je ove nove strategije, zajedno s pregledom pravila tržišnog natjecanja Europske unije za „upravljanje” ekonomskom platformom. To podržavaju Francuska i Njemačka dovodeći u pitanje normativni fokus na europske potrošače, što u njihovim očima koči stvaranje europskih digitalnih prvaka koji bi mogli biti konkurentni na globalnoj razini.
Usklađivanje europskih vrijednosti s konkurentnošću Europske unije ostat će ključni izazov budući da donositelji politika razgovaraju o novom zakonodavstvu o umjetnoj inteligenciji i režimima odgovornosti na digitalnim platformama prema Aktu o digitalnim uslugama (Digital Services Act). Pri tome je cilj i oponašati međunarodni utjecaj Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) te na taj način pozicionirati Europsku uniju kao predvodnika globalne digitalne ekonomije.
Usporedno, EU će također udvostručiti napore u borbi protiv pravne fragmentacije kao komplementarnog alata koji će omogućiti da Europa djeluje kao globalni igrač: obrazloženje kojim će se oživjeti europske rasprave o zajedničkom porezu na digitalne usluge, ukoliko OECD ne postigne globalni konsenzus sljedeće godine.
Nije važno kojim se poslom bavite jer će gore navedeno izravno utjecati na način na koji ćete trgovati u Europi i, na kraju, na to kako će vam tržište Europske unije pomoći ili odmoći u poslovanju na globalnoj razini.
#3: Europski zeleni sporazum vraća stare tabue
Na pitanje koja će područja politike biti uključena u Europski zeleni sporazum samo nekoliko mjeseci prije njegove objave u prosincu Frans Timmermans izjavio je da „više nema tabua”. Ova je izjava trebala donijeti horizontalni, međusektorski pristup klimatskoj politici Europske unije utjelovljen njegovom novom ulogom izvršnog potpredsjednika Europske komisije za Europski zeleni sporazum.
U pravu je. Stvari su se promijenile. Odjeli Komisije surađuju po pitanju klimatskih izazova na do sad neviđeni način. Ministri financija sazivaju se u Vijeću kako bi raspravljali o tome koja bi ulaganja trebala biti označena kao „održiva”. Trgovinski stručnjaci razmatraju posljedice EU Carbon Border Mechanism. Čak ni europska „sveta krava“, Zajednička poljoprivredna politika (ZPP), neće proći neokrznuta.
No, jedan drukčiji set tabua upravljanja Europskom unijom ostaje – oni koji su došli na vidjelo tijekom europske dvostruke krize početkom ovog desetljeća (državni dug i migracije) – i Europski zeleni sporazum je postavljen da ih vrati u prvi plan.
Prvi tabu je konsenzus. Komisija je predložila reformu 16-godišnje Direktive u više navrata, prvi put u 2003. Kako sporazum o oporezivanju zahtijeva konsenzus, reforma je kontinuirano izostajala. Teško je vidjeti kako Europa može postići klimatsku neutralnost do 2050. godine bez ponovnog otvaranja pitanja reformi.
Drugi tabu su fiskalni transferi. Sporno desetljeće reforme Eurozone pokazalo je da su zemlje Europske unije spremne prihvatiti veliku solidarnost u jamstvima duga sve dok se strašni „fiskalni transferi“ izbjegavaju. Nazovite to „Mehanizam pravedne tranzicije“, nazovite ga „Strukturni fondovi“, ali bez značajnih fiskalnih transfera u smjeru zapad-istok nema klimatske neutralnosti do 2050. Komisija to zna!
Konačno također ćemo morati pažljivo promatrati rastuće reakcijske snage. Svi pokušaji razvitka okvira EU-a za migraciju razbijeni su političkim jazom koji se stvorio među nekoliko država članica. Klimatska politika, ako se loše rukovodi, može uzrokovati jednake probleme. Nitko to neće htjeti čuti, ali teme za razgovor iz 2014. godine kojih se svi pribojavaju vraćaju se u Bruxelles. Dvije velike bojazni europske politike, konsenzus i fiskalni transferi, sigurno neće bite izostavljene iz rasprave o zelenom sporazumu.
#4: Jačanje veza između Europske unije i Kine
Kako je natjecanje između SAD-a i Kine prošle godine dosegnulo novu razinu sagom o tvrtki Huawei, Europska unija uvidjela je priliku za unaprjeđenje odnosa s azijskim divom. Zapravo, američki protekcionizam i najava odustajanja od Pariškog sporazuma približili su Europsku uniju Kini.
Mnogi stručnjaci sugeriraju da će ova godina biti godina „Europa za Kinu”. Dva bloka imaju za cilj stvoriti čvrstu osnovu za suradnju na godišnjem bilateralnom samitu u Pekingu koji se održava u travnju 2020., kada će se kineski premijer Li Keqiang sastati s novim vodstvom Europske unije. Kancelarka Angela Merkel također je obećala da će odnose između Europske unije i Kine staviti u prvi plan kada Njemačka preuzme rotirajuće predsjedništvo Europske unije tijekom druge polovice 2020. godine.
U rujnu će Njemačka biti domaćin summita EU-Kina na kojem će se po prvi put predsjednik Xi Jinping sastati sa svim šefovima država Europske unije kao i s predsjednikom Europske komisije i Vijeća. Također, čelnici trebaju postići dogoočekivani Sporazum o ulaganjima između Kine i Europske unije kako bi se osigurao veći pristup tržištu i jednaki uvjeti za europske tvrtke. Ne možemo, a ne zapitati se je li to uopće moguće?
Europska unija sada ima priliku iskoristiti otvaranje Kine jer obje strane imaju zajednički interes u očuvanju multilateralizma. Doista se „zajednički front“ potreban za jačanje bilateralnih veza sada čini bliži nego ikad. S druge strane, to će stvoriti napetost s najbližim europskim trgovinskim partnerima Japanom i SAD-om. Slijedi burno razdoblje!
#5: Gradovi pokazuju mišiće
Kada su londonske vlasti donijele iznenađujuću odluku da neće produžiti licencu Uberu, bio je to veliki udarac za ovu tvrtku koja se bavi prijevozom putnika na zahtjev. Platformi za iznajmljivanje stambenih objekata Airbnb također je dovedena u pitanje dozvola za rad u gradovima kao što su Amsterdam, Pariz i Barcelona, gdje gradske vlasti pokušavaju prikupiti boravišnu pristojbu i smanjiti pritisak koji je masovni turizam stavio na gradsku infrastrukturu.
Usporedno, šira tema „reguliranja ekonomije dijeljenja“ u Bruxellesu je posljednjih nekoliko godina zaustavljena, što je potaklo europske gradove na pokazivanje mišića. Od održive mobilnosti do kvalitete zraka, kružne ekonomije, digitalne transformacije i integracije mladih migranata i izbjeglica – većina današnjih razvojnih izazova u Europskoj uniji u rukama je europskih gradova. Kako se vlade sve više približavaju ljudima, gradovi postaju pokretač za premošćivanje jaza između inicijativa koje predvodi Bruxelles i njihove provedbe.
Uzimajući u obzir ambicije koje je nova Europska komisija predstavila u Europskom zelenom sporazumu, Bruxelles bi mogao dobiti puno oslanjajući se na vodstvo europskih gradova. Stockholm je na putu da do 2040. postane grad bez fosilnih goriva. Ostali europski gradovi slijede slične ciljeve, a više od 300 europskih gradonačelnika pozvalo je šefove država Europske unije da se obvežu na klimatsku neutralnost do 2050. godine i podrže čišća vozila te smanje njihov broj u gradovima.
Mišljenja gradskih vlasti o globalnim pitanjima, kao i povezivanje urbanih i europskih izazova bit će ključna točka na dnevnom redu sljedećeg mandata Europske unije. To znači da će europski gradovi, u kojima živi gotovo tri četvrtine Europljana, postati važniji nego ikad u politici Europske unije: treba ih gledati kao stotine mini vlada s kojima će tvrtke morati izravno sudjelovati u kampanjama zagovaranja.
