U posljednjih nekoliko godina porez na bogatstvo ponovno je dospio na europsku agendu — kao instrument smanjenja nejednakosti i dodatnih prihoda za države. No u praksi, primjena, visina i učinak ovog poreza razlikuju se od zemlje do zemlje.
Prema podacima organizacije Tax Foundation, u 2025. porez na ukupnu neto imovinu pojedinaca postoji samo u Španjolskoj, Norveškoj i Švicarskoj. Pragovi oporezive imovine i stope razlikuju se od zemlje do zemlje. Uz to, Francuska, Italija, Nizozemska i Belgija naplaćuju poreze na određene kategorije imovine, ali ne i na ukupnu neto imovinu pojedinaca.
Gdje postoji porez na bogatstvo?
Neke zemlje EU primjenjuju poreze na kapital, nekretnine ili imovinu visoke vrijednosti. Na primjer, Španjolska ima porez na bogatstvo koji se primjenjuje na neto imovinu iznad određenog praga. Francuska je nekada primjenjivala nacionalni porez na imovinu, ali ga je kasnije ukinula i zamijenila lokalnim oblicima oporezivanja nekretnina.
Koliko iznosi?
Visine poreza variraju značajno. U nekim slučajevima, stopa može biti od 0,1 % do 1,5 % godišnje na neto imovinu iznad određenih pragova. Države često kombiniraju više pragova i izuzetaka (nasljedstvo, poljoprivredno zemljište, dugoročno vlasništvo) kako bi ublažile utjecaj na srednju klasu.
Zašto neki ukidaju taj porez?
- Iseljavanje kapitala – kada je porez koncentriran na mali broj bogatih i vrlo mobilnih pojedinaca, čak i malo povećanje stope može dovesti do bijega kapitala i preseljenja imućnih u susjedne zemlje.
- Složeni administrativni troškovi – procjena imovine, nadzor, osporavanja …
- Politički otpor i nepopularnost – često se percipira kao kažnjavanje uspjeha.
- Učinkovitost je upitna – u nekim slučajevima prikupljeni prihodi ne opravdavaju administrativne troškove.
