U nekoliko navrata tijekom i nakon školovanja bila sam u situaciji da moram ili želim pronaći mjesto gdje ću saznati koje su konkretne vještine i znanja potrebne u nekom poslu. Prvo je to bila stručna studentska praksa u muzeju, što je odgovaralo mom tadašnjem studiju menadžmenta u kulturi, zatim višemjesečna praksa u tvrtki koja se bavila EU projektima, a nakon toga, pri kraju specijalističkog studija komunikacijskog menadžmenta, tražila sam praksu u komunikacijskim agencijama.
Osim honorarnog angažmana povezanog s lifestyle časopisom, nisam imala drugo radno iskustvo te sam, kako se vrijeme diplome približavalo, lagano počela paničariti oko toga tko će me zaposliti. Tada sam bila na Erasmusu u Austriji (inovacijski menadžment) i činilo mi se da svi znaju što će raditi u životu ili to već rade, pa sam ocijenila da najveću šansu imam u prijavljivanju na već objavljene oglase. Bila sam na nekoliko razgovora i odabrala agenciju u kojoj sam i sada zaposlena. Sada na praksu imam pogled i s druge strane, strane tvrtke koja svakog mjeseca prima jednu praktikanticu ili praktikanta i pokazuje im sve osnove rada u komunikacijskoj agenciji.
Iz pozicije osobe koja je najčešće odgovorna za praktikante, i sama sam naučila nekoliko trikova koji bi mi pomogli u razdoblju kad sam dobivala odbijenice ili uopće nisam dobivala odgovor, ali i onih koji mi sada pomažu da praktikantima što bolje postavim i objasnim zadatke.
Čega bi se, stoga, obje strane trebale držati?
Profesionalan pristup praksi je nezaobilazan
To što nova osoba u tvrtki (možda) neće ovdje biti duže od dva tjedna ili mjesec dana, ne znači da joj se ne treba organizirano posvetiti. Praktikant/ica treba imati osobu koja joj dodjeljuje zadatke i pojašnjava joj način rada, iako to u dinamičnim radnim okolinama često uključuje više osoba, ovisno o projektima i aktivnostima klijenata.
Prije njenog dolaska, ako niste bili uključeni u selekcijski proces, potrebno je pročitati CV, motivacijsko pismo i rješenja zadataka koje je predala odabrana osoba. Podaci iz tih dokumenata dat će nam uvid u to koliko ćemo vremena morati uložiti u obučavanje osobe i u kojim područjima je to najpotrebnije. Primjerice, ako dolazi osoba koja je već vodila neki Facebook page, ne treba joj objašnjavati što je to pratitelj, ali će joj s druge strane trebati pokazati primjere priopćenja jer nije imala predavanja odnosa s javnošću.
Praktikante po dolasku treba upoznati s kolektivom, uredskom kulturom, relevantnim radnim procesima i popisom klijenata s kojima će kroz zadatke doći u doticaj. Pri zadavanju zadataka najvažnije je jasno postaviti cilj i rok.
S druge strane, praktikanti trebaju biti svjesni da tvrtke koje otvore mjesto za njih, trebaju nešto dobiti i zauzvrat – ovdje govorim o tvrtkama koje se doista posvete praktikantima. Ne možete pokazivati nepoštovanje u obliku nepismene e-mail korespodencije, prekoračenja rokova, predaje tekstova bez provjere postoje li greške, pretpostavke da se na praksi sjedi besposleno i drugih ideja koje na pamet padnu ljudima koji radu ne pristupaju ozbiljno. Sve što ne znate, pitajte. Ako nemate zadatak, zatražite ga. Uzmite svaku priliku da naučite nešto novo ili upoznate nekog.
Imajte strpljenja i razumijevanja
Kad sam tražila praksu, nisam mogla razumjeti zašto nekoj tvrtki treba nekoliko dana da mi odgovori. Sada mi je jasno da postoje poslovi koji su hitni, bitni ili oboje, a odgovor na e-mail jednog od 20 kandidata ne upada u te kategorije. Dakako, profesionalno je odgovoriti u razumnom vremenu, čak i ako se radi o odbijenici.
Najveći izazov osobe koja je zadužena za praktikante je osvještavanje da oni možda ne znaju ono što se nama podrazumijeva, da ne mogu obaviti nešto u vremenu u kojem mi možemo i, iznad svega, da je nužno odvojiti vrijeme za objašnjavanje. Ako se vodite principom – dok ja to objasnim, brže napravim sam/a – smisao prakse pada u vodu. Vi nećete dobiti pomoć koja vas može osloboditi jednostavnijih taskova, praktikanti će ostati bez znanja po koje su došli. Naravno, ono što se može lako pronaći na internetu niste dužni pokazivati, jer je i snalažljivost jedna od kvaliteta koje praktikanti moraju razviti. Primjerice, suvišno je ispitivati oko sebe po uredu o proizvodu o kojem se piše Facebook objava, ako tvrtka ima web trgovinu s opisom istog.
Isto tako, ne ljutite se kad vaš rad dođe natrag s više crvenila od teksta. To nije osobni napad ili znak da ste nesposobni za posao na koji ste došli. Kvalitetan feedback uključuje ukazivanje na greške i davanje uputa kako da se poprave. Nema koristi od uzrujavanja, inata, žalopojki prijateljima – popravite, ponovno predajte i budite spremni na ispravke sve dok se ne dostigne potrebna kvaliteta.
Pokažite/cijenite inicijativu
Tvrtka koja ima bazu praktikanata, u istoj ima i bazu potencijalnih zaposlenika. Pratite zalaganje praktikanata, njihovu volju za poslom, načine komunikacije i sl. Oni su osobe koje ćete rado kontaktirati ako se otvori nova junior pozicija ili vam treba dodatna ruka za neki event. Osobe koje na praksi pokažu da nisu došle skrolati po Instagramu dok ne gledate, nego da traže i daju više od prosjeka, su one koje mogu postati dio tvrtke.
Sramežljivost ne dovodi nigdje. Naravno da ćete kao praktikant izvaliti neku glupost ili posve pogriješiti pri nekom zadatku – ne bojte se probati. Ne bojte se družiti sa zaposlenicima. Ako se držite svog stola i laptopa, ovisite o dobroj volji drugih da vam daju priliku ili o slučajnosti gdje će netko primijetiti potencijal u vama. Nitko nije dužan iz vas izvlačiti riječi i talente. Praksa je dobro vrijeme za stjecanje dodatnog samopouzdanja, a možda i radnog mjesta ako odgovorno pristupite obavezama i otvoreno izazovima.
Autorica Lara Levak, content creator & 360° specialist, Grizli komunikacije
