Prava i mogućnosti poslodavca kod individualnih radnih sporova

Svaki radni odnos, sukladno Zakonu o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17; dalje: ZOR), „zasniva“ se sklapanjem ugovora o radu, bilo na određeno ili na neodređeno vrijeme. Ugovorom o radu ugovorne strane, poslodavac i radnik, uređuju međusobna prava i obveze, koja su dijelom već unaprijed, općenito, utvrđena ZOR-om (definicijom poslodavca, odnosno radnika), te se u pretežitom dijelu uređuju samim ugovorom o radu, kao pravnim poslom „sui generis“ (pravni posao koji je definiran posebnim pravnim propisom).

Kao i svaki drugi pravni posao, tako i ugovor o radu, između ostalog, može prestati istekom vremena na koji je sklopljen (ugovor o radu na određeno vrijeme), ali i otkazom. Otkaz ugovora o radu, kao pravnog posla „sui generis“, propisan (određen) je ZOR-om, a koji predviđa više vrsta otkaza pa samim time i mogućnosti nastanka individualnih radnih sporova.

ZOR-om je propisan otkaz ugovora o radu u dvije osnovne vrste, i to: redoviti i izvanredni otkaz ugovora o radu. Redoviti otkaz ugovora o radu, s podvrstama istog, propisan je odredbom čl. 115. ZOR-a, dok je izvanredni otkaz ugovora o radu propisan odredbom čl. 116. ZOR-a. Mogućnost otkaza ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme propisan je odredbom čl. 118. ZOR-a.

Postupak prije otkazivanja ugovora o radu pa nastavno i ostvarivanje sudske zaštite prava iz radnog odnosa propisani su odredbama čl. 119. i dalje ZOR-a, odnosno odredbama čl. 133. ZOR-a, a koja nužno povezuju i prava i mogućnosti poslodavca kod individualnih radnih sporova. Predmetno i iz razloga što poslodavac, u slučaju osporavanja odluke o otkazu ugovora o radu od strane radnika, mora biti upoznat s pravima koja mu pripadaju u postupku koji je „započeo“ donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu.

Prije samog donošenja odluke o otkazu ugovora o radu poslodavac je ovlašten, sukladno posebnim propisima, provjeriti i utvrditi razloge povrede obveza iz ugovora o radu od strane radnika, a na kojima će temeljiti odluku o otkazu ugovora o radu. Pri navedenom potrebno je od strane poslodavca voditi računa o roku u kojem se može dati izvanredni otkaz ugovora o radu – 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Povodom donijete i radniku dostavljene odluke o otkazu ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku omogućiti, a radnik ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana od dana dostave predmetne odluke.

Podnošenje zahtjeva za zaštitu prava jest pravo, ali ne i obveza radnika što znači da se radnik, između ostalog, može odreći tog prava nakon što mu odluka o otkazu ugovora o radu bude dostavljena. Ukoliko radnik iskoristi pravo na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava (što pretpostavlja dostavu zahtjeva poslodavcu), poslodavac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave predmetnog zahtjeva odgovoriti/očitovati se na isti. Navedeno pretpostavlja pravo poslodavca, ali ne i obvezu, što znači da poslodavac neće i ne može trpjeti nikakve (negativne) posljedice ukoliko ne odgovori/se ne očituje na podnijeti zahtjev za zaštitu prava.

U slučaju da radnik, nastavno, podnese tužbu nadležnom sudu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, poslodavac će biti u obvezi odgovoriti na predmetnu tužbu, a sve kako bi izbjegao negativne posljedice propisane Zakonom o parničnom postupku.

Na ovome mjestu ukazuje se kako suprotstavljeni stavovi ugovornih strana, konkretno poslodavca i radnika, za sobom povlači „sukob“, ukopavanje u pozicije, trošenje vremena, financijsko iscrpljivanje te, konačno, gubitak povjerenja, a što kod poslodavca predstavlja osnovne odrednice koje će bitno utjecati na uspješnost poslovanja i ostvarivanje platforme zapošljavanja kompetitivnih radnika koji će doprinijeti poboljšici poslovanja u cjelini.

Samim time, vrijeme je najvažniji kapital koji poslodavca može imati i u većini slučajeva isti nastoji izbjeći nepotrebne sudske postupke. Tako je jedna od mogućnosti i prava poslodavca pokušati riješiti spor (pa i prije otkazivanja ugovora o radu, odnosno podnošenja zahtjeva za zaštitu prava od strane radnika) alternativnim načinom, odnosno medijacijom. Tako se postupak medijacije može provesti kod suda (u slučaju podnošenja tužbe od strane radnika) i/ili pred jednim od centara za mirenje, ali i neposredno kod samog poslodavca putem angažiranja osoba educiranih za provođenje medijacije.

Riječ je o metodi za konstruktivno, strukturirano i dobrovoljno rješavanje ili izbjegavanje sukoba ili spora. Stranke u medijaciji/mirenju (medijanti) nastoje zajedno, uz pomoć treće nepristrane osobe (medijatora), postići prihvatljiv sporazum koji je u skladu s njihovim potrebama i interesima.

Ovdje je za ukazati kako je, za razliku od kolektivnih radnih sporova za koje je postupak mirenja obvezan, medijacija u individualnim radnim sporovima alternativna, ali izrazito učinkovita i predstavlja pravo stranaka da efikasno i vrlo brzo riješe spor koji bi ih opterećivao i okupirao jedno dulje vremensko razdoblje, iscrpljujući ih u njihovim osnovnim resursima.

Tako medijacija stranama pravnog posla (konkretno ugovora o radu) osigurava tajnost postupka – omogućuje rješavanje spora u odnosima poslodavac-radnik bez publiciteta i involviranja pravosudnih tijela koji bi imali loš utjecaj na „imidž“ poslodavca i izazivanje mogućih daljnjih negativnih posljedica u financijskom smislu. Isto tako, sudionicima medijacije osigurava se nemogućnost uporabe dokaza iznijetih u navedenom postupku te uvelike uštedu troškova koji bi mogli nastati dugotrajnim vođenjem postupka razrješenja nastalog spora.

Zaključno, mogućnost/pravo provođenja medijacije nudi „win-win“ rješenje te se rješavanje nastalih, radnopravnih, sporova, bez strogih/uniformiranih pravila pravosuđenja, u samo nekoliko sati ili sastanaka, u poslovnom svijetu uzima kao idealan i jedini prihvatljiv način rješavanja koji osigurava opstojnost poslovanja.

 

Kristina Bajsić Bogović uspješno plovi odvjetničkim vodama osam godina. Neovisnost u obavljanju posla, dinamičnost, u određenom dijelu i kreativnost te potreba za stalnim usavršavanjem presudile su u odabiru studija prava koji će odrediti njezin profesionalni put. Redovito pohađa i organizira edukacije, a posebno se u zadnje vrijeme posvećuje edukaciji mladih o vršnjačkome nasilju. Članica je Hrvatske udruge za mirenje i Hrvatske gospodarske komore te registrirani izmiritelj kod Hrvatske udruge za mirenje.

Majka je devetnaestomjesečne djevojčice.

Podijeli

Odgovori

Top