Kako bi se spriječila masovna proizvodnja hrane, a poboljšala svijest prema očuvanju okoliša pravi primjer je Gruntek, najveći proizvođač eko povrća u Hrvatskoj kojemu se nedavno pridružio i Mate Rimac, poznati inovator i poduzetnik.
Prošle godine smo proizveli oko 30 tona ekološkog povrća, a ove godine bi mogli doći i do 100 tona, govori direktor Grunteka, Tino Prosenik. Iako ne prodajemo povrće direktno, pod budnim smo okom nadzornog tijela “Bio Garantie”.
Prirodan oblik i okus povrća
Sva proizvodnja eko povrća u malom mjestu pokraj Čazme plasira se pretplatnicima Grunteka, tako da ne postoje nerealni zahtjevi na izgled povrća. Tako se uvelike smanji otpad, a sami pretplatnici bude svijest o prirodnom obliku povrća. Na Grunteku nema viškova i bacanja hrane kao što je nneizbježna praksa ostalih proizvođača. Bacanje (ne)ispravne hrane je najveći problem u proizvodnji hrane.
Kad zakrivljenost krastavca ili promjer poriluka diktiraju “ispravnost”, moramo primjetiti da smo na krivom putu. Naši korisnici prihvaćaju prirodne proizvode onakve kakvi rastu u njihovom vrtu, tako da je otpad od hrane za nas nepoznanica. – poručuje Prosenik.
Manje plastike, više recikliranja
Drugi najveći problem industrije je otpad od pakiranja, u prvom redu plastika. Gruntek nema takve probleme; niti u proizvodnji niti u pakiranju i distribuciji ne koristi plastiku. Umjesto polietilenske mulch folije koja se redovito koristi u velikim količinama, Gruntek koristi foliju od krumpirovog i kukuruznog škroba, bezopasnu za okoliš. A za pakiranje je dostatna višekratno upotrebljiva drvena košarica koju korisnici redovito vraćaju Gruntekovim dostavljačima.
Konzumacija eko proizvoda i svjesnost o potrebi suzbijanja stvaranja otpada od hrane i od pakiranja, u Hrvatskoj je minimalana, u usporedbi sa zapadnoeuropskim zemljama. Projekti poput Grunteka i vizionari poput Rimca mogli bi potaknuti svjesnost kod građana ubrzati tehnologiju kako bi se i Hrvatska mogla početi približavati europskim normama.
Proizvodnja u dostatnim količinama, bez trovanja okoliša i stvaranja planina plastičnog otpada nije više samo jedan od mnogih planova za buduće generacije, već stvarnost kojoj se svaki građanin može odmah pridružiti.
