Kaka iz Milana, C. Ronaldo iz Manchester Uniteda i Frank Ribery iz Bayerna samo su neki od najvećih zvijezda ovoljetnog prijelaznog roka. Svi ih žele, svaki trener takvog igrača želi u momčadi i vidi baš njega kao garanciju uspjeha u idućoj natjecateljskoj sezoni. Međutim, igra i ples milijuna mogu zavarati. I klub koji ih dovede za njih će dati novac koji zapravo nema, nego će priliku za isplativost transfera tražiti od prodaje reklama, dresova i ostalih suvenira vezanih uz klub.
Sportska društva vrijedna milijune eura
U Španjolskoj postoje zasad dva modela djelovanja nogometnih klubova. Jedan je status bezimenih sportskih društava, a drugi, malobrojniji, u kojem je nominalni vlasnik kluba golema vojska članova umjesto dioničara. Po tom modelu funkcioniraju Barcelona, madridski Real, Athletic iz Bilbaa i Osasuna.
Najveći španjolski klub, Real iz Madrida, čekaju izbori za predsjednika kluba. Kandidati obećavaju brda i doline i svaki preko medija gradi momčad iz snova predodređenu za osvajanje trofeja. Međutim, stvarna situacija u španjolskim klubovima daleko je od idilične.
Profesor računovodstva na sveučilištu Barcelona Jose Maria Gay izračunao je da je dvadeset klubova iz Primere dužno ukupno tri milijarde eura. U takvoj situaciji pomalo zvuči nevjerojatno da Real na pojačanja ove sezone planira potrošiti dodatnih 200 milijuna eura.
Lova se vrti u Njemačkoj, najbolje se igra u Engleskoj
Sva kvaliteta nogometnog svijeta posljednjih je godina koncentrirana u Engleskoj. Trend razbacivanja novcem koji je započeo ruski tajkun Roman Abramovič naveo je i druge tajkune, šeike i poslovne ljude da kupuju najbolje što nogometno tržište nudi.
Da taj novac baš nije bačen u vjetar, pokazuje razlog igranja svake utakmice – gledatelji. Nedavno je Arsenal sagradio novi stadion a prodaja ulaznica, suvenira i dresova narasla je sa 3,3 milijuna funti na nevjerojatnih 45 milijuna finti. Na mjestu starog stadiona Arsenal namjerava sagraditi 186 apartmana u vrijednosti od 76,7 milijuna funti, što prelazak iz starog u novo borilište promiče u visokoprofitabilan projekt.
Gledano pojedinačno po klubovima, Bayern zarađuje najviše, čak 20 milijuna eura, koje dobiva zbog reklame Deutsche Telekoma. I inače najveću zaradu od sponzorstva ostvaruju njemački klubovi, kojima realni sektor najveće europske ekonomije isplati 103 milijuna eura godišnje.
Izračun s Otoka
David Triesman, čelni čovjek Engleskoga nogometnog saveza (FA), izjavio je da su nogometni klubovi dužni gotovo četiri milijarde eura. Zbog pada tečaja funte zarada engleskih klubova značajno je pala pa sada iznosi 85 milijuna eura.
Trećina tog duga otpada na četiri vodeća kluba – Manchester United, Arsenal, Chelsea i Liverpool. U Premierligi se vrti najviše novca, a prošle je sezone liga zaradila 1,5 milijardi funti. Utakmice su se prenosile u 199 zemlje, a posljednji trogodišnji ugovor o televizijskim pravima bio je težak 2,7 milijarde.
Međutim, istodobno s povećanjem prihoda povećavaju se i rashodi. Triesman kaže da primanja u engleskom nogometu rastu 12 posto godišnje te da je jedan prvoligaš povećao plaće za 41 posto u odnosu na prošlu sezonu. Također je naglasio da su četiri najbolja engleska kluba ukupno dužna više od 1,2 milijarde eura. Rezultati su ovdje, ali ostaje pitanje kada će sve lađe potonuti.
Na jugu ništa novo
Godine prolaze a talijanski klubovi nemaju zapaženih rezultata. Financijski više ne mogu konkurirati u europskim okvirima, ali to ne znači da su bez problema.
Kako prenose talijanski mediji, talijanski nogometni klubovi duguju poreznim vlastima čak 553 milijuna eura. Prvoligaški klubovi duguju više od 250 milijuna eura, a ostatak otpada na drugoligaše i trećeligaše.
Od članova Serie A, samo 11 klubova redovito plaća porez, a uredni porezni obveznici su Juventus, AC Milan, Inter, Fiorentina, Roma, Livorno, Palermo, Udinese, Lecce, Siena i Chievo. Najveći je dužnik među prvoligašima Parma, koja poreznoj upravi duguje 62 milijuna eura. Strahovito visok dug ima član druge lige Perugia, koja je državi dužna čak 148 milijuna eura.
Ostaje pitanje kako te dugove smanjiti, jer bez obzira što se u nogometu vrti velik novac, on očito nije dovoljno velik za krupne zalogaje vlasnika pojedinih klubova, kojima s takvim načinom poslovanja prijeti propast.
