Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit (NN 22/12) propisana je porezna olakšica za poduzetnike koji ostvarenu dobit reinvestiraju, odnosno ulažu u temeljni kapital društva. Kao što već vjerojatno znamo, porezna osnovica je dobit (računovodstveno utvrđena kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit) uvećana i umanjena kako propisuje Zakon. Prilikom istoga, takva porezna osnovica se može umanjiti na raznovrsne načine, pa tako i za reinvestiranu dobit, osim kada takva dobit proizlazi iz bankarskog, odnosno financijskog nebankarskog sektora (kreditne i financijske ustanove, kreditne unije, investicijska društva i sl.).
Kada reinvestiramo dobit u smislu olakšice propisane Zakonom o porezu na dobit, u pravilu s istom uvećavamo temeljni kapital, te takva dobit ne podliježe oporezivanju porezom na dobit (20%), ali je ograničena uporaba takve dobiti na unutarnju uporabu društva.
Kao napomena, pravo na umanjenje porezne osnovice se može i poništiti, ukoliko se naknadno utvrdi da je temeljni kapital društva povećan radi utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza ili pak radi isplate članovima društva. Upravo zbog toga takvo povećanje kapitala je pod strogim nadzorom Porezne uprave i prijetnjom plaćanja poreza i zateznih kamata.
Porezna olakšica za reinvestiranu dobit u prvom je redu namijenjena realnom sektoru koji novim ulaganjima najviše može pridonijeti razvoju gospodarstva. Usmjerena je društvima kapitala, a obveza unosa dobiti u temeljni kapital tih društava propisana je i radi zaštite vjerovnika.
Ukoliko se društvo odluči za reinvestiranje ostvarene dobiti, skupština društva odlučuje koliki iznos dobiti želi reinvestirati u temeljni kapital. Nakon što se odredi svota za reinvestiranje (prema čl. 6. st.5. i 6. Zakona o porezu na dobit), potrebno je angažirati ovlaštenog revizora koji treba sastaviti izvješće o mogućnosti uporabe dobitka i svote dobitka za povećanje temeljnog kapitala. Ova usluga isplativa je samo u slučajevima reinvestiranja velikih svota. Takvo izvješće prilaže se dokumentaciji za upis odluke o reinvestiranju u sudski registar, a koju prethodno mora ovjeriti javni bilježnik. Nakon što se primi rješenje o povećanju temeljnog kapitala, istim se u Poreznoj upravi dokazuje ostvarenje namjere reinvestiranja.
Prednost reinvestiranja dobiti, osim smanjenja porezne osnovice, jest što taj novac ostaje u poduzeću i njime se može popraviti ”krvna slika” poduzeća. Također, može se navoditi i kao instrument „osiguranja“ investicije, odnosno kao vlastiti izvor sredstava u nekom novom projektu. Primjer navedenoga bila bi prijava poduzeća na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava kod državnih agencija, gdje se može navesti da se dio investicije pokriva iz reinvestirane dobiti. S druge strane, nedostatak ove mjere je što se poduzetnici moraju odreći svoje „nagrade za hrabrost“-dobit, kako bi iskoristili olakšicu.
Iz svega navedenog treba naglasiti da iz reinvestirane dobiti ništa ne može pripasti članovima društva, a da to ne izazove oporezivanje (osim u slučaju prestanka društva). Naime, kako bi se takva dobit unesena u temeljni kapital isplatila, prvotno je potrebno smanjiti temeljni kapital što izgledno dovodi do oporezivanja porezom na dobit od 20% na iznos prvotno reinvestirane dobiti, te dodatno takva isplata podliježe oporezivanju porezom na dohodak po stopi od 12% uvećano za prirez.
Poduzetnici ovu pogodnost mogu ostvariti u godišnjoj prijavi poreza na dobitak za 2013. godinu do roka za podnošenje, odnosno do 30. travnja 2014., samu potvrdu nadležnog Trgovačkog suda o povećanju kapitala moraju dostaviti u roku od 6 mjeseci od podnošenja prijave poreza na dobit.
