„Hital” je tvrtka koja se dugi niz godina bavi problemima industrijske logistike. Pružanje pomoći pri rukovanju i manipuliranju robom njihov je glavni cilj, kao i zastupstvo viličara marke ‘Yale’, sekcijskih i brzopodiznih vrata te hidraulično utovarno-pretovarnih rampi marke ‘Campisa’.
Dušan Bljajić, diplomirani inženjer strojarstva i vlasnik „Hitala”, nije požalio što je u trenutku početka rata skupio hrabrosti za odlazak u privatne vode.
– U jednu ruku, zbog otkaza sam bio prisiljen otići u privatne vode, ali mi je kasnije bilo drago što sam donio takvu odluku. Mislim da bi svatko ko smatra da je sposoban sam raditi i samostalno nositi poduzeće trebao probati umjesto da radi za nekog drugog, rekao nam je Dušan Bljajić.
Privatni posao podiže se generacijama
Odlazak u privatnike prije svega zahtijeva puno strpljenja i spremnost na rizik. Rezultati se ne mogu postići preko noći i potreban je duži vremenski period da se počne osjećati napredak, a u vrijeme rata kada se kreće u stvaranje, potrebno ga je još više.
Kada je „Hital” krenuo sa radom, konkurencija je bila manja, a tržište nije bilo organizirano. Danas je konkurencija veća što zahtijeva još više strpljenja i rizika za pokretanje privatnog posla. U inozemstvu, privatne tvrtke se podižu generacijama.
Kao najvažniju odliku potrebnu u poslu, Dušan Bljajić ističe upornost.
– Potrebno je biti uporan i ne izgubiti vjeru u sebe. Ta dva faktora su presudna da čovjek nešto ostvari. „Tko hoće, može”, parola je koja je mene vodila kroz život i u njoj je jasno sažeto sve što je potrebno za uspjeh, kaže Bljajić.
Neplaćanje u Hrvatskoj posebno izraženo
Ono što privatniku predstavlja veću opasnost od lošeg vođenja tvrtke je neplaćanje koje je u Hrvatskoj posebno izraženo. S kime se radi, kako se radi i na koji način se osigurati je najbitnije za privatnika.
Dobivanje zastupništva za određene proizvode od presudne je važnosti jer funkcioniranje na tržištu samo kao posrednik puno je teže i nesigurnije.
– U kontaktu sa tvrtkama koje zastupamo smo izrazito korektni. U kontaktu i razgovoru sa stranim tvrtkama vi si ne možete dopustiti neplaćanje, morate držati svoju riječ. U slučaju nepoštivanja dogovora tvrtke prekidaju kontakt, a vi ostajete bez posla. Rad s ljudima iz inozemstva idealna je prilika za upoznati se s ispravnim načinom poslovanja, objašnjava Bljajić.
Diverzificiranje usluga
Tržište je promjenjivo i čovjek stalno treba gledati unaprijed kako bi znao kada i na koji način reagirati. Treba nastupati u više pravaca. Ako slučajno zapne na jednom, da imate mogućnost pokriti se iz drugog programa. Loša iskustva sa kooperantima, doslovno su natjerali „Hital” da uz prodaju ponude tržištu i servis iz vlastitih redova.
– Vidjeli smo da ako mi kao tvrtka želimo opstati na tržištu, moramo u svojim rukama imati kompletan ciklus od same prodaje do servisa. Baš smo iz tog razloga odustali od nekih programa i ostali samo na onima za koje imamo cijeli ciklus u koji je uključena i sama montaža. Nažalost, nije teško naći kooperanta, ali je gotovo nemoguće naći dobrog kooperanta. Mi si ne možemo dozvoliti nezadovoljstvo klijenata je to znači odlazak konkurenciji, kaže Dušan Bljajić.
Država daje loš primjer
Veza sa građevinarstvom koje je na udaru zbog recesije odrazila se i na ovu branšu, ali najgore u cijeloj situaciji je neredovita naplata kao prije šest godina i tu je prema mišljenju vlasnika „Hitala” najveći problem ovog trenutka. Posao se može naći, ali je teško naći kupca koji će biti korektan u plaćanju. Dok je god država najveći neplatiša, teško će se uvesti red u privatni sektor.
– Dokle god država neće prihvatiti tržišna pravila dotle sustav neće funkcionirati. Kada će država uredno plaćati svoje obveze, tada će se i od ostalih sudionika na tržištu moći očekivati neka pravila ponašanja, kaže Bljajić.
Kritika na tržište rada
Osim što je teško naći dobrog kooperanta, Bljajić među rijetkima govori i o velikom problemu na tržištu radne snage.
– Moje iskustvo sa tržišta rada nažalost nije dobro. Teško je naći dobrog radnika. U većini slučajeva radnik postavlja velike zahtjeve, a nije spreman žrtvovati se za tvrtku kada je to potrebno i kako je to normalno u zapadnim zemljama. Ponekad mi se čini da radnici ne razumiju način funkcioniranja i da ako posao treba biti gotov, ne bi trebalo govoriti o eventualno nekoliko sati prekovremeno. Uspješan završetak posla pridonosi i njihovoj egzistenciji u jednakom omjeru kao i samoj tvrtki., završava Bljajić.