Postoji jedna stvar koju danas puno jasnije vidim nego na samom početku poduzetništva, većina nas ne kreće u posao nespremna zbog manjka znanja, nego zbog potrebe da sve izgleda dovoljno dobro prije nego što se uopće usudimo krenuti ozbiljno.
I sama sam dugo mislila da prvo moram imati “pravi” vizualni identitet, profesionalne fotografije, savršeno složenu ponudu, jasnu strategiju sadržaja i unaprijed osmišljene odgovore na sva moguća pitanja tržišta. Tek tada sam sebi dopuštala osjećaj da sam spremna istupiti ozbiljnije. Problem je bio u tome što se ta granica stalno pomicala. Kad bih završila jednu stvar, pojavile bi se tri nove za koje sam mislila da ih moram riješiti prije nego što krenem “ozbiljno“ dalje.
Nelagoda koju pokušavamo izbjeći
Danas znam da sam u tom periodu zapravo samo pokušavala izbjeći nelagodu koja dolazi s isticanjem. Jer nije lako stati iza svog rada dok još nisi potpuno siguran kako će ga ljudi doživjeti, hoće li im se svidjeti i hoću li ga moći prodati. Nije ugodno objaviti nešto dok još nema svoju publiku koja će odmah potvrditi da si na dobrom putu. I nije jednostavno govoriti o svom poslu u trenutku kad još uvijek i sam pokušavaš definirati što točno želiš graditi.
I upravo tu mislim da puno malih poduzetnika izgubi previše svog dragocjenog vremena. Pokušavamo izgledati kao ozbiljan brend prije nego što si uopće damo priliku razviti ga prirodno. Gledamo velike profile, uređene kampanje i ljude koji danas djeluju potpuno sigurno u sebe pa zaboravimo da je i njihov početak vjerojatno izgledao nespretno, nedorečeno i daleko od onoga što danas predstavljaju.
Zato bih danas, da ponovno pokrećem posao od nule, puno manje energije trošila na stvaranje dojma da imam sve pod kontrolom, a puno više na stvarni kontakt s ljudima. Ranije bih govorila o svom poslu otvoreno i bez srama, bez potrebe da sve već izgleda savršeno. Češće bih pokazivala proces, dijelila razmišljanja i prestala čekati onaj idealan trenutak u kojem će sve izgledati dovoljno profesionalno da zasluži svačiju pažnju.
Povjerenje ne nastaje kroz savršenstvo
Jer svjesni smo kako naše povjerenje ne dobiva savršeno dizajniran brend. Povjerenje često nastaje puno ranije, kroz osjećaj da iza svega stoji stvarna osoba koja zna što radi, i ne skriva se iza savršeno estetičnih vizuala na društvenim mrežama.
Sjećam se koliko sam na početku pokušavala zvučati “ispravno”. Pisala sam formalnije nego što inače govorim, birala riječi za koje sam mislila da zvuče ozbiljnije i stalno imala osjećaj da poduzetnik mora ostaviti određeni dojam da bi ga ljudi shvatili ozbiljno. S vremenom sam primijetila da najveći odaziv nisam dobivala na sadržaj koji je bio savršeno napisan, nego na trenutke kad sam pisala iskreno, jasno i bez potrebe da zvučim kao netko drugi. Ljudi danas jako brzo osjete razliku između komunikacije koja pokušava impresionirati i komunikacije iza koje stoji stvarna osoba, sa znanjem, dvojbama, pobjedama i pogreškama.
Vidljivost dolazi prije osjećaja spremnosti
Isto vrijedi i za vidljivost. Danas bih puno ranije počela graditi prisutnost izvan vlastitog profila i vlastitog kruga ljudi. Ne bih čekala da “objavim dovoljno”, za medije, suradnje ili gostovanja jer mislim da mnogi poduzetnici imaju potpuno pogrešnu percepciju o tome tko je zapravo spreman za vidljivost.
Predugo sam mislila da prvo moram imati veće brojke, više iskustva ili “poznatiji brend” da bih se imala pravo pojavljivati u određenim grupama, medijima, prostorima. A onda sam shvatila da medije, publiku i klijente puno više zanima moja priča kao stručnjaka, stav i način razmišljanja, a nimalo savršeno posložena slika uspjeha. A vrlo je lako podcijeniti koliko prilika brzo gubimo samo zato jer se ne osjećamo dovoljno spremnima ili trenutak jednostavno nije “dobar“.
A spremnost, barem iz mog iskustva, vrlo rijetko dođe unaprijed. Najčešće se gradi tek nakon što odlučimo krenuti pa putem često budemo u prilici naučiti i sve ono što na početku nismo znali. Osim toga, sigurna sam da ćemo se svi složiti kako je puno važnije krenuti nesavršeno nego predugo čekati savršen trenutak koji možda nikada neće doći.
