Ideja je jednostavna. Siromašni ljudi znaju što im je potrebno i ako im date novac, mogu si to kupiti.
Ali za neke veterane humanitarnog svijeta davanje novca djeluje kao pomalo zabrinjavajuća ideja. Primjerice, Carol Ballamy, koja je nekada vodila UNICEF, izrazila je bojazan da bi ljudi taj novac mogli trošiti na poroke poput alkohola ili kockanja.
Kako bi ustanovili je li to stvarno istina, istraživači su napravili eksperiment. Istražili su što ljudi u Keniji rade s novcem koji dobivaju izravno s GiveDirectly, te usporedili te rezultate s grupom ljudi koja nije dobivala novac na ovaj način.
Rezultati su i više nego ohrabrujući, izjavio je Johannes Haushofer, ekonomist pri MIT Poverty Action Lab, jedan od autora studije.
“Utvrđeno je da ljudi nisu trošili novac na alkohol i duhanske proizvode”, kaže. “Umjesto toga, vidjeli smo da investiraju u obrazovanje svoje djece i u zdravstvenu skrb. Kupuju više i kvalitetniju hranu.”
Ljudi su koristili novac da bi kupili krave i pokrenuli posao. Djaca su bila manje gladna.
Bellamy, bivša UNICEF-ova direktorica na to je izjavila da je impresionirana rezultatima: “Povrat uloženog bio je pozitivniji nego što sam očekivala.”
No, postoje dva područja u kojima studija nije otkrila poboljšanje. Iako su kućanstva počela više trošiti na zdravlje i obrazovanje, čini se da to nije dalo previše efekta. Ljudi koji su primali novac nisu obolijevali ništa manje od onih koji novac nisu dobivali. A postotak pohađanja nastave kod djece se nije bitno izmijenio. Bellamy kaže da takvi rezultati sugeriraju kako se ne može tvrditi da novac pomaže dugoročno, iako je njegova kratkoročna pomoć očita.
Paul Niehaus, jedan od suosnivača GiveDirectly, misli pak da novac može imati dugoročan efekt. Podsjeća da je u Ugandi provedena slična studija kada je vlada ljudima davala novac: prihodi su porasli, ali su i godinama kasnije ostali takvi. Ljudi su upotrijebili novac kako bi pokrenuli manji posao.
Niehaus kaže da za je za njega najzanimljiviji rezultat istraživanje dalo u području mentalnog zdravlja budući da je novac ljude usrećio i doveo do toga da su manje pod utjecajem stresa.
“Postoji uvriježeno mišljenje da je siromaštvo stresno i da je u siromaštvu teže organizirati život te planirati dobre odluke”, kaže Niehaus. “Ako jednu stvar davanje novca ljudima čini, to je da ih osposobljava da preuzmu veću kontrolu nad svojim životom, a to je jedna od najvažnijih stvari.”
