Ideju za seriju tekstova o tome kako napisati dobru molbu za posao i(li) životopis crpimo iz vlastitog iskustva suočeni s nevjerojatnim brojem prilično aljkavih molbi za zapošljavanje. Pretpostavljamo da je tomu razlog stav kandidata: ‘ponovno će me odbiti’ – što je posve krivo!
Kažu da za zadržavanje pažnje poslodavca imate čitavih 6 sekundi. Kako ući u mali krug od svega 5 posto onih koje pozivaju na razgovore? CoolKlub je zatražio pomoć vrhunskih PR managera, predavača, poduzetnika i stručnjaka za zapošljavanje da Vam pomognu u tome.
Oni koji odlučuju – da ih tako nazovemo – upozoravaju na najveće greške kako NE pisati životopis ili molbu za posao. Što ih nervira i što nikada, ali baš nikada kao kandidat za posao ne bi smjeli napraviti.
Svima su poslana ova tri pitanja:
1. Po Vama koje su najveće greške u životopisu – što se nikada ne smije raditi?
2. Što smatrate najbitnijim u životopisu/molbi za posao kandidata?
3. Koliko prezentacija životopisa utječe na konačnu odluku (prijelom, veličina i tip fonta, isticanje teksta i slično)?
Danijela Žic (Libertas Regis):
Iz mog osobnog iskustva osobito su frustirajuća pitanja i prije nego kandidat pošalje svoj životopis. Dakle, kandidat koji još nije niti prezentirao osnovne informacije o samome sebi, a već postavlja pitanja vezana uz plaću, radno vrijeme i slobodne dane. Ili kada doživite situaciju da osoba preko puta vas prekine razgovor kako bi se javila na mobitel. Takvim ponašanjem kandidat sam sebe jednostavno eliminira.
Iako se tijekom vremena mijenjaju društvene norme prihvatljivog ponašanja, kako u privatnom tako i u poslovnom životu, postoji nešto što se zove poslovni bonton kao i osnovna pravila ponašanja kojih bi se trebali pridržavati u poslovnom svijetu, pa tako i prilikom razgovora za posao.
Anita Merkl Bognar (PR direktor Agencija Akter Public):
Životopis nikako ne bi trebao biti ‘kičast’. To znači da sadržaj treba biti pisan jednostavno i s odmjerenom i dobrom dozom informacija koje će kandidata predstaviti u najboljem svijetlu i u skladu sa zahtjevima koje poslodavac očekuje. Pozornost poslodavca može se privući jasnim informacijama, urednom i preglednom formom životopisa.
Prije svega iskrenost. Jer vrijeme uvijek, prije ili kasnije, pokaže pravo svijetlo i iskustvo kandidata. Informacije neka ne budu preopširne jer je bitno ostaviti i prostor za predstavljanje poslodavcu, a preporučljivo je ne koristiti previše efekata, više vrsta fontova i slično. Također, bitna stavka je i fotografija. Nije nužno da je životopis ima, ali ako je kandidat namjerava slati neka ona bude poslovna i primjerena prigodi, a ne u nekim neformalnim varijantama i svakako neka bude intergrirana u životopis, a ne zasebno u mailu.
Na konačnu odluku utječe mnogo faktora. Prije svega dobra prezentacija kandidata na razgovoru. Ona može mnogo toga promijeniti. U prezentaciji utječu svi navedeni faktori – dužina, veličina fonta, buleti i način nabrajanja, istaknutost bitnoga kao i preglednost teksta jer su oni prvi dojam i susret između kandidata i poslodavca.
Krešimir Macan (Public Relations Expert, Manjgura):
Najveća greška je poslati kupus od prijave kao da vam je svejedno – jer pretpostavljate da će vas ponovo odbiti. Takve se ponude praktično ne razmatraju. Već letimičan pogled na prijavu može reći je li netko ozbiljan kandidat ili ne – naravno pod uvjetom da je oglas korektno napisan. Ljudi se sada često javljaju na natječaje makar im je jasno da nisu za taj posao – što donekle mogu objasniti teškom ekonomskom situacijom.
Najbitnije je da imate kvalifikacije koje se traže i da to možete dokazati u prijavi – inače ne ulazite u uži izbor – dakle dobro pročitati oglas i na njega odgovoriti sukladno, ne forme radi. U motivacijskom pismu kandidat može zainteresirati poslodavca da njihov životopis izdvoji iz mase – a detalji u CV-iju (forma, greškice pravopisne ili tipfeleri i slično) upućuju na to koliko vam je stalo da ostavite dobar dojam.
Ako imate kvalifikacije i znanja, onda nije presudno – ali ako želite ući u uži izbor, na ovu količinu prijava koje dolaze, vodite brigu o svakom detalju!
Ana Hanžeković Čorak (Genera d.d.):
Smatram da je neoprostivo da životopis kandidata vrvi gramatičkim pogreškama kao i lapsusima u pisanju (izostavljanje slova, nepostojanje razmaka između točke i sl.). Zna se dogoditi i da uz životopis kandidat priloži pismo namjere koje je adresirano na neku drugu kompaniju. Životopis je dokument koji se ne piše svaki dan niti se sastavlja u brzini, i svatko bi trebao imati dovoljno vremena da ga nekoliko puta pročita, provjeri i ispravi pogreške. Kandidate koji rade ovakve propuste obično niti ne uzimamo u obzir.
Najbitnije je da se iz životopisa jasno može iščitati radno iskustvo: za kojeg poslodavca je kandidat radio ili još uvijek radi, koje poslove je obavljao ili obavlja i koliko dugo. Ako kandidat još nema radnog iskustva, bitna nam je informacija da je za vrijeme studiranja ili školovanja bio aktivan i preuzimao inicijativu za vlastiti razvoj, primjerice sudjelovao u istraživačkom radu, u izvođenju nastave (demonstrature), na vannastavnim edukacijama, dobivao nagrade i priznanja za svoj rad (Rektorova nagrada, stipendija). Čak i povremeni rad putem student-servisa i volonterski rad vrijedni su spomena jer nam mogu biti pokazatelji nečije motiviranosti i volje za radom. Bez obzira na sve navedeno, neka bude sažeto i jasno, bez previše detalja!
Ako su zadovoljeni spomenuti uvjeti sama prezentacija životopisa nije presudna za odluku o tome da li ćemo kandidata uzeti u dalji odabir. Dakako, to ne znači da prezentacija nije bitna, jer ona može biti jezičac na vagi između dva po ostalim kriterijima jednako dobra kandidata. Životopis ne bi trebao biti duži od dvije (rjeđe tri) stranice.
Velimir Srića (sveučilišni profesor u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i konzultant):
U faktografskom dijelu ne smije se napisati neistina (u laži su kratke noge), niti pretjerivati dužinom, količinom ili formulacijama koje odstupaju od objektivnog prikaza. Bolje su 3 istinski važne činjenice nego 33 irelevantne. U „motivacijskom“ dijelu treba otvoriti prozor na svoju osobnost i biti “umjereno originalan”, ovisno o cilju i prigodi. Ne treba imati jedan CV za sve prigode već razne varijante za razne potrebe.
Sposobnost da se kvalitetno prikaže što znam, koje vještine imam i kakva sam osoba. Posebno ovo zadnje, što je u nas rijetkost. Ja kandidate biram prema osjećaju koliko imaju strasti za posao i koliko su u stanju „gristi“ jer takvi će nadoknaditi sve ono što im, eventualno, nedostaje u znanju i vještinama.
Ovisi o birokratskoj prirodi onoga tko ih čita. Oni HRM stručnjaci koje bih ja savjetovao, ne bi obraćali pažnju toliko na formu koliko na kreativnost, znatiželju, opisanu strast i cjelokupnu osobnost kandidata, a posebno na njegovu usklađenost s radnim mjestom. Naime, savršeni kandidat nije onaj s „najboljom biografijom“ nego onaj koji će na nekom poslu raditi ono u čemu je najbolji. Nažalost, svjestan sam da su mnogi HRM odjeli uglavnom birokratski ustrojeni, pa je forma ponekad važnija od sadržaja. No u firmi koja tako pristupa ljudskim resursima ja radije ne bih niti radio niti slao svoj CV.
Karlo Rosandić (zamjenik glavne urednice tportala):
Treba pratiti trendove. Treba se znati snalaziti na Internetu. Treba biti pametan i nesputan.
Konkretno, na ovu temu postoje brojni savjeti i primjeri… Europass i onda se još na Googleu mogu naći i primjeri dokumenata sa svim elementima koji mogu pomoći čak i manje pismenim kandidatima. Ako slijede taj trag napisat će sasvim korektan CV. Tu je i MojPosao sa cijelim nizom naputaka, savjeta pa čak i to kako po njima napisati životopis
Martina Bastašić (Human Resource Manager, Mediapro Entertainment):
Životopis ne smije biti napisan površno, s lažnim i netočnim informacijama. Nemojte navoditi previše detalja koji nisu bitni za posao za koji se javljate, već filtrirajte informacije. Svakako treba napraviti provjeru gramatike i pravopisa. Dobro je životopis i motivacijsko pismo dati na čitanje drugim osobama. Pritom izbjegavajte rečenice u pasivu te umjesto toga koristite aktiv kako biste istaknuli svoja postignuća (Poduzeo/la sam…, Uveo/la sam…, Ostvario/la sam…).
Kako bi vam bilo jasnije kakav profil zaposlenika poslodavac traži, istražite informacije o strukturi kompanije, njihove vrijednosti i ciljeve te poželjne karakteristike potencijalnih zaposlenika. Također naglasite koji su vaši karijerni ciljevi. Dajte uvid u vašu osobnost i ostavite dojam prijateljske osobe, spremne na suradnju. Uredite profil na društvenim mrežama, ponajprije LinkedInu, a izbjegavajte povezivanje profila sa zabavnim društvenim mrežama (npr. Facebook). Aktivno upravljajte informacijama o sebi na društvenim mrežama i potrudite se ostaviti profesionalni imidž.
Osobe koje pregledavaju vaš životopis potrošit će vjerojatno manje od 30 sekundi kako bi zaključile da li ste im zanimljiv kandidat ili niste. Poslodavcu bi informacije u životopisu svakako trebale biti važnije od forme, no pripazite da loša forma ne pokvari ukupni dojam.
Leonardo Zovko (Permanent Placement Director, Adecco Hrvatska d.o.o.):
Najveće greške su nestrukturirani životopisi. Pod time mislim na redoslijed informacija, suvišne informacije, nepotrebna ukrašavanja i šarenilo. Životopis mora biti jednostavan, gramatički ispravan, jednakog fonta i bez previše nepotrebnih informacija (sve edukacije, zaposlenja, studentski poslovi koji nisu u korelaciji s oglasom za posao itd.).
Najbitnije je prilagoditi životopis oglasu na koji se javljamo. Bitno je da se istakne iskustvo koje je korisno za poslove i tvrtku kojoj se javljamo. Konkretno, Eurpopass koji je preferiran ponekad izgleda prenatrpano i nejasno. Bitno je da je CV jasan, kratak i čitljiv te kronološki napisan.
Životopis je ulaznica za intervju! On omogućava da se dobije prilika za prezentiranje svojih vještina, znanja, stava, izgleda, motivacije i inspiracije. Jako je bitno da je prilagođen oglasu jer na taj način stječe se dojam da znate što se od vas očekuje na poslu za koji se javljate.
Domagoj Vidas (Director Youngnetwork Meritor Media d.o.o.):
Najveće greške su one pravopisne pa do onih kada se kandidat uopće ne potrudi istaknuti svoju konkurentnost. Kandidatima bih savjetovao da se potrude istaknuti pozitivne različitosti u odnosu na druge, kao i način na koji je kandidat iste naglasio. Obzirom da radim u PR i marketinškoj industriji, prezentacija je jedan od ključnih parametara pri donošenju odluke, naravno uz zadovoljavanje ostalih uvjeta.
Mladen Gabričević (Crno Jaje):
Prema moj ranijim iskustvima gledao sam formu i prvi dojam. Da li taj CV ima nekog smisla i vizualno i strukturalno. Ako je taj dio bio katastrofalan, onda ne bi ni čitao dalje. Ako je bio OK, onda sam prvo gledao radno iskustvo i edukaciju.
Smatram da je jako bitna prezentacija životopisa jer mu u startu daš doslovno 10 sekundi i ako se ne istakne po nečemu tj. ako te s nečim ne zainteresira ili privuče pažnju, onda ideš dalje. Meni je bilo super kad je jedna cura napravila CV u obliku naše ponude na portalu. Što je najbolje, prijavila se za administraciju, ali ja sam ju odmah zvao na razgovor za prodaju (ili marketing).
Ana Meštrović (Smart Grupa):
Veliki broj kandidata šalje životopise koji ne obuhvaćaju sve bitne karakteristike koje bi potencijalnog poslodavca zainteresirale da ga uzme u obzir. Najčešće pogreške u životopisima su: pogrešan format (često se u natječajima navodi da mora biti europass što kandidati samo zanemare); sadržaj nije ažuriran (nedostaje zadnji poslodavac, obrazovanje…); gramatičke pogreške i kada je životopis je prepun informacija koje za poslodavca nisu relevantne.
U svakom životopisu najvažnije je da je precizno (i prije svega pregledno) navedeno prethodno radno iskustvo i stupanj obrazovanja. Odnosno, da su jasno vidljive sve karakteristike koje je poslodavac naveo kao bitne u samom natječaju za radno mjesto (znanje jezika, poznavanje rada na računalu).
Sama prezentacija životopisa utječe na izbor kandidata i to posebno pri prvoj selekciji, no nije presudna. Činjenica je da će se svaki kandidat bolje istaknuti u masi prijavljenih ukoliko je životopis dobro pripremljen.
Adnan Mehmedović (PR Kluba Papaya):
PR manager u showbizz industriji odlučio se na malo drugačiji pristup i pripremio natječaj na zanimljiv način:
Iskreno, ja zadam zadatke i najbolje urađeni zadatak dobije prolaznu ocjenu. Praktički ne gledam životopis. Na primjer, zapošljavao sam PR asistenta i stavio sam status na Facebooku u nekoliko navrata. Na natječaj mi se javilo 15 osoba za koje sam pripremio tri teme. Tražio sam da napišu press release uz dodatak da mi iz svake teme moraju složiti tri različita naslova teksta o kojem pišu pod uvjetom da su catchy, da privlače pažnju i sl.
Na osnovu meni najbolje slozenih press realesova i naslova izabrao sam kandidata bez da sam pogledao u CV.
Elvira Mlivić Budeć (Filaks poslovna edukacija i savjetovanje):
Kandidati najviše grešaka rade u pisanju molbe. Životopisi su više-manje kod većine dosta uređeni jer već postoje šprance koje su mnogi usvojili. No, u molbi se vidi stvarna zainteresiranost za konkretni posao. Potencijalni posloprimci često šalju samo šprance koje su nekreativne, obične, pisane po jednom obrascu, a često i pune pogrešaka. To nije dobro.
U životopisu najvažnijim smatram radno iskustvo, odgovarajuće obrazovanje (formalno ili neformalno) i vidljivu motivaciju za rad.
Sama molba i CV imaju utjecaj na odabir kandidata, jer govori o njegovom pristupu pisanoj komunikaciji koja je vrlo česta u našem poslu.
