U trideset godina karijere Paula Bosch radila je u uglednim hotelima i restoranima, potom kao samostalna savjetnica za vino, a čitavo to vrijeme piše u eno-gastro publikacijama i vodi vlastiti blog. Ugledan restoranski vodič Gault&Millau proglašava je 1988. sommelierkom godine. Vedra i duhovita njemačka sommelierka na poziv Nikole Benvenutija, predsjednika udruge istarskih vinara i vinogradara, posjetila je 26. izdanje Vinsitre
Kavi su prvi dojmovi o istarskim vinima?
S istarskim vinima upoznala sam se već prije nekoliko godina na sajmu u Münchenu, a potom i za prošlogodišnjeg posjeta Istri, pa sam o tome već stekla određeno predznanje. Naravno, i na Vinistri sam kušala sjajne malvazije, terane i muškate, a mnoga od tih vina su me i oduševila. Na vrhunskoj razini su vinari poput Matoševića, Kozlovića, Benvenutija i Frankovića, ali i vinarije Kabola, Laguna i Meneghetti… Još je mnogo drugih koji zaslužuju pozornost, no dodatno treba poraditi na promociji kako bi se istarska vina našla u Njemačkoj i drugim tržištima.
Kako ste postali sommelierka?
Moja obitelj je voljela piti slatka vina, pa sam ih i ja probala već sa deset godina. Nisam baš voljela školu pa nisam završila gimnaziju već sam se željela okušati u hotelijerstvu i ugostiteljstvu i učiti o tom poslu. No, naviknuta na slatka vina, u početku su mi sva ostala bila prekisela. S vremenom su mi vinski podrumi postali jako zanimljivi i pomalo sam se počela pronalaziti u ovom poslu. To je zahtijevalo puno truda i rada, neprestanu edukaciju, ali se isplatilo. Jako volim posao koji radim.
Danijela Tomaz i Pula Bosch
U to vrijeme sommelierstvo je bilo muški posao. Je li vam bilo teško kao sommelierki u muškom svijetu?
Da, bilo je teško naći posao. No, nakon nekog vremena i daljnjeg učenja o vinima, upoznala sam ljude bez predrasuda koji su mi pomogli. Moj prvi sommelierski posao bio je u hotelu Inter-Continental u Kölnu, a kasnije sam radila u uglednim restoranima u Düsseldorfu i Münchenu, da bih naposljetku otvorila vlastitu tvrtku.
Zbog čega nema više žena sommelierki i vinarki na vinskoj sceni?
To je oduvijek bio muški svijet, kao u politici i mnogim drugim djelatnostima. No, sve je više žena u tom poslu u cijelom svijetu, posebno u Italiji, Austriji, Francuskoj i Kaliforniji, pa i u vašoj zemlji. I to me iznimno veseli. Nema ženskih i muških poslova, važno je znanje i kompetencije, ali trebate osjećati ljubav i strast prema poslu kojim se bavite.
Što je bitno za dobrog sommeliera?
Da je ozbiljan, spreman učiti i mnogo raditi. I sada radim svaki dan barem 12 sati. Također, morate respektirati vinare, jer oni puno rade. Kad me pitaju zašto ne radim svoja vina, odgovaram da je to vrlo zahtjevan posao. Jako je važno i da budete oprezni s alkoholom, jer stalno vam nude vina, no vrlo je važno znati kad treba stati.
Nastavljate li istraživati hrvatska vina?
Naravno, vratit ću se ponovo dogodine na Vinistru te posjetiti svoje istarske prijatelje. Također, već ovog ljeta dolazim u Dalmaciju kako bih se bolje upoznala s tamošnjim vinima o kojima sam puno čula. Uz to, jako mi se sviđa i vaša gastronomija. Hrana i hoteli su dobri, a nisu preskupi, klima je odlična i zemlja je prekrasna. Zato zaista volim provoditi vrijeme ovdje.
