Usvoj ured, u kojemu smo razgovarali, Emil Tedeschi doslovce je samo svratio zbog ovog intervjua: na razgovor je došao direktno iz Slovenije, a čim smo završili, uputio se na aerodrom. Iako sam mislio da će piti vječnu Cedevitu, uzeo je Cocktu Rossa, novo piće što ga je nedavno počela proizvoditi njegova kompanija. Cockta Rossa prodaje se bolje od svih očekivanja, uvjerava me. I poslovni rezultati za prvih šest mjeseci ove godine, kaže, dobri su: Atlantic Grupa ostvarila je 6,6 posto rasta u odnosu na isto razdoblje lani. No, dobit mu je znatno pala. Prihodi Atlantica rasli su na svim tržištima, osim u – Hrvatskoj. Tedeschi priznaje: prvo polugodište 2012. za Atlantic Grupu najteže je razdoblje u posljednjih deset godina. Sve analize upozoravaju da se gospodarska situacija u Hrvatskoj i dalje pogoršava. Umjesto rasta, Hrvatsku čekaju novi pad BDP-a i nastavak recesije.
U čemu je pogriješila nova Vlada, u koju su svi polagali velike nade? Zašto nije došlo do pozitivnog zaokreta?
– Osobno nisam očekivao da će nova Vlada okrenuti trend u ovoj godini. Kad su prognozirali rast BDP-a, znao sam da to nije realno. Ne znam koliko su članovi Vlade sami sebe zavaravali, a koliko su htjeli poslati optimističnu poruku. Prvi je korak Vlade bio zadržavanje rejtinga i izrada proračuna, uz smanjenje deficita, pa je takva poruka mogla unijeti optimizam. Činjenica je da je rejting spašen na rok od šest do devet mjeseci. No, to ne amnestira Vladu od odgovornosti za lutanja, krive korake ili neadekvatne mjere.
Realno je rušenje kreditnog rejtinga na jesen?
– Pa i sami su članovi Vlade svjesni da smo suočeni s vjerojatnim gubitkom rejtinga. Kada je formirana nova Vlada, rekao sam da bih bio zadovoljan nultim rastom. To bi danas bio velik uspjeh, ali neće se ostvariti, BDP će pasti.
Što čeka Hrvatsku uz tako crne prognoze?
– Krećemo se u okviru očekivanja većine zemalja u okruženju u kojima neće biti rasta BDP-a, a to su Slovenija, Mađarska, Srbija i Bugarska. Možda netko neće biti sretan zbog te usporedbe, ali to je naša realnost. Slovenija i Mađarska donedavno su bile ispred nas, a sada stoje lošije. Hrvatska znatno ovisi o eurozoni. Glavni motori eurozone, Njemačka i Francuska, nemaju rast, pa onda ne bi trebalo biti tragično što nema rasta u Hrvatskoj. Ali to nikoga u Hrvatskoj ne opravdava.
Takvo bih objašnjenje prije očekivao od političara, nego od poduzetnika.
– Hoću reći upravo to, da će politika dati takvo objašnjenje. To jesu činjenice, moramo biti realni, ali ne slažem se do kraja s takvim obrazloženjem. Hrvatska ima znatno veće mogućnosti nego što danas pokazuje. Ali, u Hrvatskoj nedostaju dvije osnovne kvalitete. Prva je kvaliteta upravljanja, i to na svim razinama – u javnoj upravi, u državnim poduzećima, pa i u privatnom sektoru. Hrvatska ima malo kvalitetnih kompanija koje se mogu uspješno boriti na europskom ili svjetskom tržištu. Godinama smo sustavno podcjenjivali upravljanje kao vještinu. Druga kvaliteta koja nedostaje Hrvatskoj je umješnost prodavanja. Kada govorimo o hrvatskim potencijalima, uvijek govorimo o geopolitičkom položaju, prirodnim fenomenima, otocima, obradivim površinama itd. No, ono što nedostaje su formiran proizvod i umješnost da prodamo to što imamo. Zaboravljamo da u svijetu svega ima dovoljno i nitko ne čeka nas i naše proizvode ili usluge. U Hrvatskoj malo ljudi zna stvoriti i prodati proizvod.
