Ivan je bio na rubu živaca, kao što to obično i bude kada čuje rečenicu „ali, to nije moj posao“. Iako se zna dogoditi da ta rečenica zaista bude u nekim slučajevima i opravdana, svjestan je da tržište nije briga za takve detalje. Posao u poduzeću mora se obaviti ovako ili onako, jer tržište neumoljivo kažnjava nesposobne. Danas je ta rečenica, međutim, bila potpuno neumjesna.
Dolores, direktorica marketinga, pripremala je veliku kampanju. Zbog toga je bila prilično napeta – posla i detalja je bilo puno, a rokovi su bili kratki. Imala je dosta sastanaka i internih, ali i s vanjskim dobavljačima, a za sada se činilo da je sve pod kontrolom uz mogućnost da se projekt svakog trena otme toj uspostavljenoj kontroli. Dolores zbog toga nije puno kukala. Već je nekoliko puta objašnjavala Ivanu da je to u marketingu normalna stvar. Ona je i inače bila vrlo zanimljiva osoba, dosta visoke reputacije i dobrog poslovnog ugleda, a ništa joj nije bilo teško napraviti. Neki drugi bi na njezinom mjestu glumili velike direktore, ali njoj to nije bilo interesantno. Vrlo je često pomagala kolegama, kada god je to mogla, trudila se da se za njih, a posebno za ljude iz svojeg odjela, zauzme pred top menadžmentom. Danas, usred te strke, upravo se njoj dogodila „tonijemojposao“ situacija, zbog koje je Ivan poludio.
Dolores je danas imala dva sastanaka. Prvi je bio s agencijom, s kojom je dogovarala još neke detalje oko kampanje. Nakon toga te je detalje uključila u prezentaciju i pozvala prodajne predstavnike, njih petnaestak, da prokomentiraju kampanju i da se dogovore da li su zbog specifičnosti kupaca ili nekog dijela terena potrebne prilagodbe. Taj je sastanak potrajao malo duže od planiranog, ali je bio vrlo kvalitetan. Zajednički su se kreirala neka odlična rješenja. Nakon sastanka, Dolores je odlučila odmah sazvati sastanak odjela, kako bi ih obavijestila što se tijekom dana na sastancima sve dogodilo i kako bi se dogovorili oko toga tko će što napraviti. Da bi sve bilo što brže gotovo, nakon ovog drugog sastanka pomogla je tajnici, Snježani, da pokupi šalice i čaše koje su ostale u sobi za sastanke i odmah nastavila sa svojim boravkom u toj prostoriji – ovog puta samo s drugim sugovornicima.
Sastanak s njezinim marketingašima je počeo dobro. Međutim, nakon desetak minuta netko je zaključio da će to ipak potrajati duže, pa da bi mogli zamoliti Snježanu da im skuha kave i čajeve i donese vode. Dolores se složila, jer sastanci uz kavu ili čaj su bili skoro pa dio tradicije. Otvorila je vrata sobe za sastanke i zamolila Snježanu da im pripremi tri kave s mlijekom, dva čaja i da donese vode i čašu za svakoga.
„Ali nema čistih čaša i šalica. Danas je bilo puno sastanaka i suđe je prljavo“, rekla je Snježana.
„U redu, pa onda operi suđa koliko treba i donesi nam tih par kava i čajeva“, odgovorila joj je Dolores.
„Ali, to nije moj posao, ja nisam ovdje da perem suđe“, spomenula je Snježana, koja je svoju obavezu pranja posuđa prebacila na spremačicu koja je u ured dolazila predvečer.
„Oprosti, molim te, ali čiji bi to posao trebao biti? Tko bi to sada, kada spremačice nema, trebao napraviti ako ne ti? Da li misliš da bi možda ja trebala otići oprati to suđe, za kaznu što sam imala toliko sastanaka danas? Ili možda, još bolje, da kažemo direktoru, da kad već stalno ima neke goste na sastancima i razgovorima, neka si sam pere suđe? Da li bi to onda bio naš posao? Nečiji sigurno je. Ako nije tvoj, molim te, prosvijetli me, reci mi – čiji je to posao?“, prilično nervozno je odgovorila Dolores.
Snježana je zakolutala očima i rekla „Dobro, ovaj put neka ti bude.“ i krenula prema kuhinji. Dolores je bila spremna napraviti incident, ali je imala previše posla da bi se time bavila. Ovoga puta situacija se riješila, ali Dolores nije zaboravila što se dogodilo. Sjetila se priče koju je čula jednom davno, a koja je glasila otprilike ovako: Ovo je priča o četvero ljudi koji se zovu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Trebalo je napraviti jedan vrlo važan posao i Svatko je bio siguran da će ga Netko obaviti. Bilotko je to mogao napraviti, ali nije napravio Nitko. Netko se naljutio zbog toga što je to trebao obaviti Svatko. Svatko je mislio da to može obaviti Bilotko, ali Nitko nije shvatio da nema smisla da ga obavlja Svatko. Na kraju je Svatko optuživao Nekoga zbog toga što Nitko nije obavio ono što je mogao obaviti Bilotko.
SAVJETI
Ne činiti!
Ne govorite nikada „To nije moj posao!“. To ne znači da trebate obavljati sve poslove koje vam netko delegira, no dva puta razmislite ide li vam ta rečenica u prilog i hoćete li ostaviti dobar dojam. To se posebno odnosi na zaposlenike na niže rangiranim radnim mjestima u hijerarhiji poduzeća koji žele napredovati u budućnosti. Ne očekujte da će vama netko pomoći ukoliko ne želite preuzeti nečiji posao kada je to potrebno, već se strogo držite opisa svojih radnih zadataka. Ne samo da ćete time uništiti svoj ugled, već ćete stvoriti nepotrebne konflikte koji vam mogu zagorčati boravak na radnom mjestu, ovisno o profilu osoba s kojima radite. Međutim, isto tako nije dobro kontinuirano preuzimati najneugodnije poslove, već pokušajte zaista pomoći kada vidite da je drugima to potrebno. Ako je to moguće, te dodatne poslove obavite u pauzi između dva važnija posla ili tijekom nakon što obavite svoje poslovne obveze.
Što se zapravo dogodilo?
Ponekad radni dan ne izgleda onako kako bismo ga opisali u poslovnom priručniku, jer nećemo moći uvijek raditi poslove koji su nam opisani u ugovoru o radu. Promjene na tržištu su toliko brze da od nas traže svakodnevne prilagodbe i promjenu ponašanja u skladu s promjenama u organizaciji i odnosima s klijentima. Uz prethodni dogovor, u malim poduzećima često svi zaposlenici rade sve poslove koje je potrebno obaviti. Neki zaposlenici to smatraju nedopustivim jer očekuju da je za svaku aktivnost zadužena druga osoba što je često nerealno jer poduzeća ne mogu zapošljavati dodatne zaposlenike zbog poslova koje je potrebno rijetko ili tek povremeno obaviti.
Što učiniti?
Umjesto da razmišljate kako obaviti samo svoje radne zadatke, razmislite što možete učiniti za dobrobit organizacije, preuzmite inicijativu, pokažite da vam je stalo i stvorite sinergiju potrebnu za uspješno poslovanje i funkcioniranje tima. Ukoliko smatrate da se poslovi na drugi način mogu obavljati bolje ili imate prijedlog koji će omogućiti svima da budu zadovoljniji na radnom mjestu, iznesite ga na radnim sastancima. Ukoliko steknete imidž osobe kojoj ništa nije teško i koja se trudi na radnom mjestu, veće su vam šanse za napredovanje i uvažavanje ostalih kolega kada budete iznosili prijedloge ili prezentirali vaše ideje. Osim toga, nikada ne znate kako će izgledati budućnost, ljude s kojima surađujete još ćete sretati na različitim nivoima hijerarhije, a možda i na drugome radnom mjestu. Potrudite se da uvijek ostavite otvorene vrata za suradnju i međusobno uvažavanje, bez obzira na ponašanje druge osobe.
Izvor: knjiga Vražja posla, autorice mr. sc. Elvira Mlivić Budeš i mr. sc. Nataša Trojak. Za dodatne informacije o edukacijama i poslovnom savjetovanju s područja menadžmenta, marketinga, prodaje ili poslovne komunikacije kontaktirajte nas na [email protected] ili potražite dodatne informacije na www.filaks.hr
