Nedavno povećanje ekonomske aktivnosti u naprednim gospodarstvima država G7 privlači pozornost kreatora politike – posebice onih koji se ovaj mjesec okupljaju u Washingtonu, D.C. u sklopu proljetnog sastanka Svjetske banke i MMF-a.
No, je li optimizam opravdan? I još važnije, može li se rast održati? U najnovijem izdanju Global Economy Watch, ekonomisti PwC-a okreću svoju pozornost naprednim gospodarstvima – te pozivaju poduzeća da pomognu povećati stope produktivnosti.
Ekonomisti kažu da konkretni podaci ukazuju na malo ubrzanje ekonomskog rasta država G7 od 1,7% u odnosu na zadnje tromjesečje 2016. godine. Prosječna stopa rasta poslije krize iznosi 1,8% (Slika 1). Nadalje, ono što potiče optimizam je raširenost oporavka diljem država G7, što se vidi iz najmanje razlike stopa rasta među državama u posljednjih 20 godina.
Tri razloga za preokret
Prvo, kontinuirana povoljna monetarna politika u državama G7 te osobito u eurozoni, unatoč postupnom rastu američkih stopa nakon nedavnih najnižih stopa u povijesti.
Drugo, vlade počinju više trošiti, a neke provode infrastrukturne planove.
Treće, povećanje potražnje velikih (E7) tržišta u nastajanju, djelomično potaknuto fiskalnim stimulansom u Kini, kao i preokretom ekonomske aktivnosti u Brazilu. To potvrđuju najnoviji podaci o trgovini koji pokazuju da uvoz tržišta u nastajanju nastavlja rasti u odnosu na prošlu godinu.
Hoće li se to nastaviti u budućnosti? Većina subjektivnih podataka koji se temelje na istraživanju ukazuje na to da se zalet prenio na prvo tromjesečje ove godine. To se ne može potvrditi dok konkretni podaci o BDP-u ne budu objavljeni krajem ovog mjeseca, pri čemu su SAD i UK to učinili prvi 28. travnja.
No, rasprave kreatora politike moraju se usredotočiti na ključni čimbenik koji određuje dugoročne životne standarde: produktivnost. Barret Kupelian, viši ekonomist PwC-a, kaže: „Naša analiza pokazuje da je rast produktivnosti država G7 nakon krize za dvije trećine sporiji od njene prosječne dugoročne stope.“ (Vidjeti Sliku 2.).
Uobičajeno je da vlade preuzmu na sebe poticanje reformi cijeloga gospodarstva. Na primjer, mogu pomoći u pokretanju velikih projekata javnih ulaganja ili ulažu više u škole.
„Međutim, smatramo da poduzeća također igraju važnu ulogu, pogotovo iz pojedinačne perspektive,“ dodaje Barret Kupelian. „Tehnike upravljanja koje predstavljaju najbolju praksu mogu, na primjer, utjecati na stope nacionalne produktivnosti ako se provedu u mnogobrojnim poduzećima.
