U četvrtak, 20. veljače u Zagrebu u organizaciji agencije za promidžbu i odnose s javnošću, Dhar media, održava se poslovni seminar ”Vođe bez titule”. Zainteresirani pojedinci iz svijeta poduzetništva, biznisa i vodstva imat će priliku usvojiti neke nove poglede na poslovnu okolinu, primiti nove temelje i načela filozofije poslovanja, savjetovati se kako učinkovito voditi u novoj ekonomiji te podijeliti iskustva i savjete s kolegama. I to nije sve, Dhar media, koja je prepoznatljiva po specifičnom načinu poslovanja – dharmičkom menadžmentu, u Zagreb dovodi jednog od najtraženijih menadžerskih konzultanata na području vođenja, Robina Sharmu.
Slavni autor 15 bestselera, jedan od Top 5 vodećih stručnjaka (2012, izvor:leadershipgurus.net) te iznimno cijenjen savjetnik diljem svijeta održat će trosatno predavanje na temu “Vođa bez titule”. Nakon karizmatičnog Sharme, Jadranka Boban Pejić, mr.sc. Damir Jugo i prof.dr.sc. Davor Perkov, kroz svoju će perspektivu prenijeti srž umijeća vođenja.
Kako bi pružili uvod u predavanje ovih govornika te protumačili sam cilj seminara i njegovu tematiku prema njihovu osobnom iskustvu i doživljaju, donosimo kratki intervju sa svakim od predavača.
Jadranka Boban Pejić, CEO Biovege
1. Biovega svoje poslovanje temelji na snažnim načelima života. Zašto ste odabrali baš takav put za ostvarenje svojih ciljeva?
Mogućnost pozitivnog utjecaja na sredinu u kojoj živim jednostavno daje smisao vlastitom postojanju. Ekološki / organski proizvodi čuvaju tlo i pitku vodu a time i zdravlje ljudi, stoga bavljenje organskim proizvodima i organskom poljoprivredom naš je način da iskažemo svoju zahvalnost prema prirodi i životu uopće.
2. “Vođa bez titule” snažna je teza, možete li je objasniti?
Obzirom da autor navodi da je to demokratizacija liderstva doživljavam ju na način da je od vlastite pozicije puno važnije ono što sami radimo, puno više o nama govore naši postupci nego same riječi. Svojim vlastitim primjerom, a to znači brigom o sebi, jačanjem i stalnim evoluiranjem šaljemo najbolji primjer drugima. Pri tome, umjesto arogancije poželjnije je prakticirati poniznost i spremnost ka češćem slušanju nego pričanju.
Mr.sc. Damir Jugo, dekan Prve visoke poslovne škole Edward Bernays
1. Danas su komunikacije u Hrvatskim tvrtkama još uvijek marginalizirane. Zašto u Hrvatskoj uvijek ne postoji svijest o njihovoj važnosti?
Komunikacijske funkcije u hrvatskim tvrtkama polako zauzimaju sve važnije funkcije, ali njihova današnja pozicija definitivno nije odgovarajuća. Odnosi s javnošću su funkcija upravljanja koja mora imati važnu ulogu u upravljanju tvrtkama, ali se u svijesti hrvatskih menadžera ta uloga očigledno nije na razini kojoj bi morala biti. Komunikacije i odnosi s javnošću ne donose rezultat preko noći i ne mogu se kvantificirati odnosno iskazati u brojkama što je još uvijek najvažnije domaćim menadžerima. Rezultati odnosa s javnošću vide se dugoročno, a prosječni domaći “upravljač” nažalost će prednost uglavnom dati kratkoročnom rezultatu ispred onog dugoročnog. Međutim, perspektiva komunikacija i odnosa s javnošću u hrvatskim tvrtkama je nedvojbeno svjetla, a ove će funkcije sve više i više zauzimati važne pozicije.
2. Istina je jedan od temelja svake komunikacije. Zašto se onda u komunikaciji ne vodimo tim načelom, pogotovo kad se radi o poslovanju?
Istina je uvijek ispravan, ali ponekad složeniji i izazovniji put kad je u pitanju komunikacija i u poslovanju, ali i svakodnevnom životu. Često govorimo kako je danas više nego ikad jednostavnije provjeriti istinitost neke informacije zbog brzog razvoja tehnologije, pogotovo one komunikacijske i stoga je ova teza o istini kao temelji komunikacije važnija nego ikad. Međutim, tvrtke, političari i ostali akteri komunikacije u javnom prostoru često stvore dojam vlastite neiskrenosti zbog načina na koji nešto komuniciraju, a ne toliko zbog sadržaja što komuniciraju.
U procesu stvaranja dojma o nekoj tvrtci ili pojedincu mnogo veću ulogu igra način na koji oni komuniciraju nego ono što komuniciraju, a upravo u nerazumijevanju ove važne činjenice možemo tražiti razloge zašto se ponekad iskrivljavanju ili skrivanju istine daje prednost ispred jasnog i glasnog komuniciranja istine, ali na odgovarajući način.
Prof. dr. Davor Perkov, Profesor na Visokoj poslovnoj školi Libertas
1. Usporedimo li suvremene stilove vođenja u Hrvatskim tvrtkama, koji bi prema vašem mišljenju bio najčešći i zašto? Mislite li da je strah najčešće oružje današnjih menadžera?
Prema istraživanjima koja sam nedavno proveo sa studentima, menadžeri u Hrvatskoj najčešće kombiniraju participativni (sudjelujući) i konzultativni (savjetodavni) stil vođenja, dok direktni (izravni) i delegirajući (osnažujući) stil koriste nešto manje. Gotovo podjednaka zastupljenost svakog od četiri stila zorno pokazuje da stil ovisi o situaciji u kojoj se organizacija nalazi, o značajkama vođe, menadžera i zaposlenika, o raspoloživim resursima, vremenu i kvaliteti informacija. Stil vođenja je često kombinacija direktnog (vođa jasno kaže što, gdje, kako i kada učiniti, uz neposredni nadzor nad rezultatima) i konzultativnog (vođa podržava ljude, sluša ih, pruža potporu i ohrabrenje, olakšava rješavanje problema ili donošenje odluka). Po ovome se hrvatski menadžeri ne razlikuju od inozemnih. Jasno je da se izravni stil vođenja temelji na moći i snazi liderske pozicije, uz čvrstu kontrolu i fokus na ostvarivanje rezultata pri čemu vođa može igrati i na kartu straha kod zaposlenika. No, etičko pitanje koje se pritom nameće jest koliko je poslovna situacija zaista ozbiljna i jesu li istražene sve druge mogućnosti, prije nego vodstvo zaprijeti zaposlenicima isključivošću i drakonskim mjerama, inzistirajući pritom na bespogovornoj poslušnosti, mikromenadžmentu jednosmjernoj komunikaciji. Kod nas mnogi menadžeri krizu koriste upravo za autoritarni pristup vođenju što u većini slučajeva smatram pogrešnim i neopravdanim.
Zato recesija u Hrvatskoj i traje već šestu godinu zaredom! Tome uprkos, kod nas ima puno pozitivnih primjera koji pokazuju da se može uspješno poslovati kompetentnim vođenjem i istinskom brigom za zaposlenike a ne strahovladom i jednoumljem.
2. “Učinkovito vođenje u novoj ekonomiji ne temelji se na formi i strogoj hijerarhiji već na stvaranju poticajnog radnog okruženja i pretpostavki za individualni razvoj zaposlenika. Ovo je vrijeme za lidere koji daju podršku i integriraju, koje resi kvaliteta i duhovnost, koji utjelovljuju viziju i vrijednosti, te koji donose perspektivu i poslove organizaciji.”- izjava je kojom je najavljeno vaše izlaganje na stranici seminara, možete li je objasniti?
Za razliku od upravljanja koje mora dati odgovore na mnoga pitanja, leadership (vođenje) je funkcija postavljanja pitanja. Prvo i najvažnije pitanje za svakoga vođu je: Što namjeravamo biti? Dakle, ne “Što ćemo učiniti?”. Zapravo, fokusom na viziju i stvaranje velike slike, vođe ni ne trebaju brinuti za detalje jer će to (u)činiti svi ostali. Ključ suvremenog vođenja je djelotvorno komuniciranje priče, optimizma i nade u perspektivnu budućnost organizacije. To znači da vođa najprije mora osvojite srce zaposlenika, a tek onda njihov um. Bitne pretpostavke za uspješne ishode gospodarskih aktivnosti jesu: a) realna vizija budućnosti i osjećaj za vrijednosti, b) snažna organizacijska kultura koja potiče pozitivno ponašanje i privlači talente; c) visoka razina komunikacije s ljudima i sposobnost motiviranja; d) učinkovito delegiranje za iskorištenje kreativnih potencijala i znanja suradnika.
Da bi u novoj ekonomiji učinkovito odgovorili na poslovne izazove koji zahtijevaju promptnu činidbu i upravljanje promjenama, stvarna preobrazba načina razmišljanja i ponašanja mnogih naših gospodarskih lidera je – imperativ!
