Mnogi roditelji se pitaju kada i kako bi bilo dobro učiti djecu štednji i vještini upravljanja novcem. Zanima ih kada početi davati džeparac, koji iznos, da li plaćati djeci za odlične ocjene u školi ili dodatni rad doma u smislu obavljanja kućanskih poslova poput iznošenja smeća, košenja trave, pranja automobila, pomaganja mlađoj djecu u rješavanju zadaće i učenja i sl. S obzirom da sam i sama roditelj dviju, sad već djevojaka i ja sam se našla u sličnim dilemama i tražila odgovore na ta pitanja.
Definitivo sam mišljenja da je upravljanje novcem obiteljski posao koji uključuje i roditelje i djecu. Djeca o novcu ne uče u školi i sve što će znati o novcu naučiti će promatrajući vas. Oni vas gledaju, oponašaju, slušaju što pričate i savršeno osjećaju atmosferu koja vlada u kući. Ako upitate petogodišnjake odakle dolazi novac većina će odgovoriti – iz bankomata. Sjećam se dok su još moje kćeri bile vrtičke dobi mlađa me tražila da joj kupim kokice. Odgovorila sam da nemam novac kod sebe na što mi je ona posve ozbiljno rekla: „Pa imaš karticu!“.
Naravno, nama odraslima je to smiješno i danima prepričavamo bisere svojih anđelčića. Kada vam se počnu događati takve stvari vrijeme je da sa svojom djecom počnete razgovarati o novcu. Nema tu fiksne dobne granice, svako dijete je drugačije, neka sazriju ranije neka kasnije. Bitno je samo da jezik i način prilagodite njihovoj dobi.
Razmislite, znaju li vaša djeca kako novac funkcionira? Kako se dolazi do njega i što se s njime radi? Ukoliko vaša djeca gledaju samo kako trošite novac i peglate kartice razmislite kakvu im poruku šaljete. Zbog toga je dobro uključiti i djecu u vođenje financijskog dnevnika i planiranju i kontroli troškova jednom mjesečno. Neka vaša djeca sjednu pokraj vas dok plaćate mjesečne račune. Počnite tako da najprije platite sebi čak i ako je riječ o nekoliko kuna. Nakon što vide kako stalno prvo plaćate sebi, vaša djeca će i sama slijediti vaš primjer kad odrastu i počnu zarađivati svoj novac. Dajte im da pogledaju svaki račun za režije i objasnite im na što se odnosi. Razumijevanje načina kako i koliko plaćate struju, vodu, plin, odvoz smeća pružit će djeci sliku o tome kako održavate svoj standard života. Neka vide koliko odvajate novca za prehranu obitelji. Krenite s osnovama. Svoje sam kćeri uključila u to s dobi od 10 i 11 godina kad su bile četvrti i peti razred. U toj dobi sam im i počela davati džeparac. Objasnite svojoj djeci važnost štednje, koja je svrha i cilj štednje. Što je to kamata? Koristite iskustva iz stvarnog života, odvedite ih u banku neka otvore svoj račun štednje. Na izbor imate veliku lepezu dječjih štednih programa.
Svakako ih naučite da od novca koji dobiju dio odvoje za štednju, dio za ulaganje, a dio za davanje. Postotak odredite sami. Mi imamo dogovor da od svakog džeparca i od svakog novca koji dobiju primjerice od bake, dede, kumova za rođendane odvoje 30% za štednju, a 70% smiju potrošiti na što god žele. Njima je to zabavno i na taj način stvaraju naviku upravljanja novcem i nastavit će to raditi i dalje kad počnu i same zarađivati novac.
Razgovarale smo o pomoći drugim ljudima, humanitarnim akcijama i same su odlučile da žele svoj dio džeparca davati za pomoć bolesnoj djeci. Na računu za štednju skupljaju novac za neku stvar koju si jako žele kao što su role, kompjuterske igrice i sl. Račun za ulaganje je za dugoročnu štednju npr, za obrazovanje, fakultet, strani jezik. Naravno da ćete im kupovati i dalje kao i do sada, poanta je da i oni sudjeluje u tome. Na taj način će daleko više cijeniti i vas i sve to što im poklanjate i kupujete.
