Uspoređujući statistike zemalja diljem svijeta vidljivo je da najsretniji ljudi nisu nužno oni koji imaju najviše slobodnog vremena. Dugogodišnja ideja da je manje sati rada neka čarobna pilula za radost – ili obratno, da je previše posla brz put do nezadovoljstva – lagano pada u vodu.
Ovo, dakle, govorimo na temelju podataka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Svjetskog izvješća o sreći 2018. (WHR).
Zemlja s najvećim rangom sreće (Finska) ima zaposlenike koji rade u prosjeku 36 sati tjedno. Kada malo usporedimo podatke iz različitih zemalja s obzirom na tjedni broj radnih sati dolazimo do zanimljivih zaključaka.
Primjerice, prosječni broj radnih sati tjedno u SAD-u iznosi 34 sata čime se prema WHR ljestvici nalazi na 18. mjestu, dok ljudi u Švicarskoj i Njemačkoj također u tjednu prosječno rade 34 sata, no prema WHR-u nalaze se na 5. odnosno 15. mjestu.
Također, zemlja s najvećim rangom sreće (Finska) ima zaposlenike koji rade u prosjeku 36 sati tjedno jednako kao u Italiji koja se nalazi tek na 47. mjestu WHR ljestvice.
Turska i Kolumbija nalaze se na 74. odnosno 37. mjestu, a njihov broj radnih sati tjedno u prosjeku iznosi 48 sati, dok je zemlja s najnižim prosječnim brojem radnih sati, Nizozemska ( 29 sati) pozicionirana na 6. mjesto WHR ljestvice.
S obzirom na navedene podatke vidljivo je da postoji vrlo mala korelacija između sati rada i ukupne razine sreće.
WHR ističe šest elemenata koji podupiru dobrobit i zadovoljstvo, a koje podržavaju najsretnije zemlje (prihod, zdravi životni vijek, sloboda, povjerenje, velikodušnost i socijalna podrška).
Stoga nije riječ o tome koliko radite već zašto i kako.
Možete biti nezadovoljni radeći samo 20 sati tjedno, ako su vam uvjeti loši ili pak uživati radeći 80 sati tjedno kada radite u dobrom okruženju.
Prema tome, budite svjesni da smanjenje ili povećanje broja radnih sati nije univerzalni način kojim se utječe na osjećaj sreće.
Manager.ba/poslovnipuls.com
