Mnogi ne znaju da se kune ne tiskaju u Hrvatskoj, i da je čak hrvatski dinar bio domaći proizvod za razliku od uvozne aktualne nacionalne valute, jer je dio novčanica nižih apoena HRD-a dolazio iz tiskare Zrinski u Čakovcu. Kad okrenete naličje novčanice kune okomito, shvatit ćete da je hrvatski novac od svog uvođenja europski, na njima sitnim slovima piše: Gieseke&Devrient, Germany, ili Oebs, Austria.
Koliko košta tiskanje kuna u inozemstvu? Prema podacima javne nabave, HNB je preko “pregovaračkog postupka bez prethodne objave” tiskari Gieseke&Devrient platio 23,7 milijuna kuna, a Oesterreichische Banknoten und Sicherheitsdruck 36,5 milijuna kuna u 2012. godini.
“Hrvatska narodna banka u 2012. provela je postupak javne nabave i ugovorila izradu ukupno 130 milijuna komada novčanica, od čega je s tiskarom Gieseke&Devrient iz Münchena ugovorena izrada 60 milijuna komada novčanica u apoenima od 10 i 20 kuna, a s tiskarom Oesterreichische Banknoten und Sicherheitsdruck iz Beča 70 milijuna komada novčanica u apoenima od 100 i 200 kuna”, odgovorila je tportalu Dejana Rebernik iz odnosa s javnošću HNB-a. To znači da su novčanicu nižih apoena plaćali prosječno 0,5 kuna po komadu.
Je li razlog tiskanja novca u inozemstvu niža cijena koju mogu ponuditi velike tiskare ili domaće tiskare nemaju tehnologiju koja može proizvesti zaštićeni tisak? I jedno i drugo, kazao je Vilko Žiljak, profesor na Grafičkom fakultetu, koji je s Miroslavom Šutejom dizajnirao kune.
Hrvatski novčarski zavod, koji je u državnom vlasništvu, proizvodi samo kovanice, a sve se novčanice uvoze. U HNB-u objašnjavaju kako su navedene dvije tiskare izabrane na međunarodnom pozivnom natječaju kao najpovoljniji ponuditelji u cjenovnom i tehničkom pogledu.
“U Hrvatskoj ne postoji tiskara koja raspolaže opremom za pripremu tiska, specijalnim tiskarskim strojevima za tiskanje novčanica te završnom linijom za pakiranje i kontrolu tiska, a prema standardima koji su uobičajeni za tisak novčanica”.
