Zabavan status ili tužba u najavi – što smijem pisati na društvenim mrežama

Mnogo korisnika društvenih mreža svoje aktivnosti na istima shvaća olako. Facebook se, primjerice, često koristi kao osobni dnevnik, mjesto gdje pojedinci vrlo opušteno pišu svoja razmišljanja o najrazličitijim temama, ne razmišljajući o tome da su njihovi komentari javni i mogu napraviti određenu štetu, kako njima osobno, tako i drugim osobama, čak i njihovom poslodavcu. U ovom tekstu ne ulazim u objave sadržaja zbog kojih pojedinac može biti prekršajno prijavljen, iako su sve češći i takvi slučajevi, primjerice zbog omalovažavanja ili vrijeđanja državnih organa odnosno službenih osoba prilikom vršenja njihove dužnosti te zbog neopravdanog širenja panike lažnim vijestima, niti u one koji kazneni zakon definira kao kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju. Vlastito radno mjesto možete riskirati i naizgled puno bezazlenijim objavama i komentarima.

Prvenstveno, prije nego uopće nešto objavite na bilo kojoj društvenoj mreži ili kao komentar na portalu, posebno tamo gdje je izravno istaknuto vaše ime i prezime, najlakše je zapitati se biste li isto izrekli na, primjerice, poslovnom sastanku s važnim klijentom. Ako ne biste, trebate biti svjesni da vaš komentar na Vladine reforme ili uvredu o izgledu popularnog pjevača taj klijent doista može pročitati i vaše mišljenje projicirati na sebe – ako ste kritizirali nečiju težinu, a on osobno nema vitku figuru, lako može odlučiti više ne raditi s vašom tvrtkom jer postoji mogućnost da ćete i u poslu koristiti diskriminirajuće stavove. Naravno, ovo je vrlo specifičan primjer, no potencijalna šteta koju možete izazvati negativnim komentarom veća je od koristi koju dobivate takvim slobodnim izražavanjem, pa nije preporučljivo upuštati se u isto.

Još jedan mogući primjer jest propuštanje prilike za dobivanje novih klijenata. Ljudski je razumljivo da postoje trenuci kad, primjerice, niste zadovoljni uslugom nekog drugog poduzeća i to nezadovoljstvo poželite izraziti na društvenim mrežama. Ono o čemu mnogi ne razmišljaju u tom trenutku je da administratori stranice na kojoj ste napisali niz uvreda mogu vaše ime povezati s vašom tvrtkom i odlučiti da, kad se ukaže prilika za suradnjom, ne žele raditi s osobama koje javno iskazuju frustracije. Uvijek je poželjno sve prigovore podnijeti na propisane načine – na taj način povećavate mogućnost da će se vaš problem riješiti, a i pokazujete poželjnu razinu profesionalnosti, argumentiranosti i poštivanja procedure.

Naravno, u još goru poziciju postavljate se ako istupima u medijima, a to uključuje i društvene mreže, direktno loše govorite o klijentu. Ne ulazeći u povredu poslovne tajne, ako, primjerice, na Twitteru pod nečijim upitom o tome isplati li se kupiti upravo proizvod vašeg klijenta, odgovorite da vi ne biste ili da taj proizvod uopće ne valja (da ne upotrijebim kreativnije uvrede), vrlo je velika vjerojatnost da ćete dobiti ozbiljan e-mail od poslodavca kojem su se klijenti obratili zbog tog incidenta. Osim opomene i/ili penala, a ovisno o tome što ste napisali i kakve posljedice je navedeno ponašanje izazvalo, možete dobiti i otkaz. Poslodavac, naime, nema obvezu unaprijed propisati povrede iz radnog odnosa koje se smatraju osobito teškim povredama iz radnog odnosa za koje je moguće dati izvanredan otkaz ugovora o radu.

Primjerice, ne tako davno je medijski eksponiran bio slučaj u kojem je radnik državne tvrtke dobio otkaz jer je na društvenim mrežama kritizirao poslodavca. Otkaz su obrazložili narušavanjem ugleda tvrtke istupanjem u javnosti bilo putem medija ili društvenih mreža, kao i davanjem izjava medijima o radu i poslovanju poslodavca bez odobrenja tvrtke, što je propisano čl. 45. Pravilnika o radu poslodavca kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa. Tvrtka je istaknula kako su važan element u kreiranju ugleda svake tvrtke radnici koji na različite načine prenose glas o identitetu i ugledu tvrtke te da svaki radnik određeno nezadovoljstvo može iskazati na primjeren način, u razgovoru s nadređenom osobom, ili propisanim mogućnostima.

Naravno, ako se nađete u sličnoj situaciji, zadržavate pravo zatražiti ostvarenje svojih povrijeđenih prava preko suda, no preporučljivo je ovakve situacije u potpunosti izbjeći. Ipak, imajte na umu da, iako je kolokvijalno popularno pozivati se na slobodu govora, sloboda izražavanja ne znači da nemate nikakve druge dužnosti i odgovornosti.

Kristina Bajsić Bogović uspješno plovi odvjetničkim vodama osam godina. Neovisnost u obavljanju posla, dinamičnost, u određenom dijelu i kreativnost te potreba za stalnim usavršavanjem presudile su u odabiru studija prava koji će odrediti njezin profesionalni put. Redovito pohađa i organizira edukacije, a posebno se u zadnje vrijeme posvećuje edukaciji mladih o vršnjačkome nasilju. Članica je Hrvatske udruge za mirenje i Hrvatske gospodarske komore te registrirani izmiritelj kod Hrvatske udruge za mirenje.

Majka je devetnaestomjesečne djevojčice.

Podijeli

Odgovori

Top