Često se u raznim časopisima objavljuju reportaže o mjestima ‘koja morate posjetiti’. No s obzirom na to da je najveća ljepota boravka na moru upravo u tome što se ništa ne mora, ta mjesta vjerojatno nisu ona koja morate vidjeti – nego ćete ih eventualno, nakon što ih jednom vidite, poželjeti vidjeti ponovno.
Jedno od njih je i najšumovitiji otok Jadrana – otok Mljet koji se usidrio nedaleko od poluotoka Pelješca, Dubrovnika, otoka Korčule i Elafita. Kao i čitav ovaj južni dio Jadrana otok Mljet sačuvao je samozatajan nautički izgled, najvećim dijelom zahvaljujući slabijoj prometnoj povezanosti ovog dijela Hrvatske s ostatkom Europe.
Izoliranost, slaba naseljenost i meditativna vibracija kojom zrači, razlozi su zbog kojih na Mljetu nema ni velikih naselja niti pak razvikanih noćnih klubova, ali oni koji žele partijati izabrat će destinacije poput Paklenih otoka, dok je otok Mljet namijenjen ljubiteljima prirode, mira i tišine.
Kad govori o Mljetu, čovjek zapravo ne zna odakle bi počeo. Dva slana jezera (dubine 27 i 46 m) u središtu otoka svakako su i sama vrijedna posjeta, ali tu su još i popularne uvale Pomena, Polače, Prožura i Okuklje te južnim, nenaseljene obale koje su ukrašene minijaturnim uvalama, visokim klifovima i nepreglednom pučinom koja seže sve do Italije. To morskom ‘narnijom’ zaplovi tek pokoji nautičar – uglavnom s ciljem posjeta zadivljujućoj Odisejevoj špilji.
Ako otoke uspoređujemo s brodovima, otok Mljet je jedna sasvim drugačija lađa. Začudan spoj pitomine i divljine, baš kao i more koje ga okružuje, ‘jedrenjak’ izvan prostora i vremena…
Fotografije Mario Jelavić, Boris Kačan, TZ Mljet, Boris Jović, Ivo Biočina/HTZ, Arhiva NP Mljet
