U Demokratskoj Republici Kongu novcem od prodaje tih minerala financira se tamošnji građanski rat. Naime, vađenje minerala kontroliraju ili vladine snage ili pobunjenici.
I zato se u medijima pojavio pojam ‘krvavi mobilni telefoni“.
Bas van Abel, kreativni direktor Društva Waag u Amsterdamu, objašnjava gdje se sve u našim mobilnim telefonima mogu naći minerali: “Za vodiče se koristi bakar, a 40 posto svjetskih rezervi bakra je u Kongu, kao i veći dio rezervi kobalta koji se može naći u bateriji”. On tvrdi da se prosječno u proizvodnji mobitela koristi 20-22 minerala, no priznaje da je to vrlo teško otkriti jer firme ne objavljuju što koriste.
– To je jedna od stvari koje moramo promijeniti – velike firme morale bi objavljivati što sve koriste u proizvodnji i od koga to kupuju – kaže van Abel. Njegova organizacija i institut Nathalie Ankersmit udružili su snage u borbi protiv korištenja sirovina s područja sukoba na području elektronike. Tako je rođena ideja o “fair-phoneu”, piše Deutsche Welle.
Prvi “etički” telefon
Kao što joj ime kaže, riječ je o inicijativi čiji je cilj proizvesti prvi etički mobilni telefon na svijetu. Prema Basovim riječima, ne radi se o novom izumu, nego o novom načinu poslovanja: “Najlakši dio posla je napraviti telefon, jer on je već napravljen, proizvodni proces postoji. No, problem je što on nije transparentan i problem je u radnim uvjetima onih koji u njemu sudjeluju. Dakle, ako želite fair-mobitel, morate promijeniti proces proizvodnje sva 22 minerala“.
Nokia vodi računa o djelatnicima
Promjena načina proizvodnje znači i veće troškove – što se ne tvrtkama mahom ne sviđa. Nokia se smatra jednom od firmi koje najviše vode računa o uvjetima rada i života svojih djelatnika i taj ugled je bio prilično narušen kada je na svjetlo dana izašla priča o “krvavim mineralima”. Zbog toga je iz proizvodnje izbacila minerale koji potječu iz Konga. I dok kritičari tvrde da se mora još puno toga napraviti, glasnogovornik Nokije Jurgen Thysmans smatra da njegova firma već sada proizvodi mobitel koji ne može biti “čišći” nego što jest.
Ne bacati, nego popravljati
U Nokiji, međutim, priznaju da je put sirovina teško pratiti. Thysmans kaže da je pravi izazov otkriti što se događa između rudnika i talionice: “Kada se minerali pretope u metale, više im ne možete ući u trag, tako da je najvažnije da kontrolni mehanizam funkcionira između rudnika i talionice“.
Tom početnom fazom proizvodnje sada se bavi i nizozemska inicijativa. Nedavno su bili u kongoleškoj pokrajini Katangi gdje se vadi kobalt. Tamo su direktno od proizvođača kupili kobalt koji će koristiti u svom “fair-phone-u”. Osim toga, istražuju i mogućnosti zamjene dijelova u mobilnom telefonu kako bi se ono što se pokvarilo samo zamijenilo, a ne bi se bacao cijeli telefon. Kada će prvi fair-phone stići u trgovine, još se ne zna, ali Nizozemci su optimistični i kažu da će to biti prije u bližoj nego u daljoj budućnosti.
Više pročitajte ovdje.
