Zakonom se propisuje da kupac stana ne smije biti stariji od 45 godina te da on ili njegov bračni drug nema u vlasništvu stan, odnosno kuću za potrebe vlastitog stanovanja. Kupac može u vlasništvu posjedovati samo jedan stan ili kuću koji prodaje radi kupnje većeg stana zbog potreba vlastitog stanovanja. Subvencija se odnosi na nove, izgrađene stanove koji imaju akt o građenju i ishođenu uporabnu dozvolu. Prodavatelj stana može biti investitor ili izvođač.
Subvencioniranje kredita se odobrava za kredit čiji iznos ne prelazi 100.000 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te čiji rok otplate nije kraći od 20 godina. Iznos kredita može biti i veći, ali se u tom slučaju njegova razlika ne subvencionira.
Zakon predviđa i davanje državnih jamstava na stambeni kredit koji kupac uzme u poslovnoj banci, čime se RH obvezuje umjesto korisnika kredita koji uslijed ostanka bez posla, nije u mogućnosti otplaćivati kredit, banci plaćati kamatu za dospjele obroke kredita, ali ne duže od godinu dana od dana nemogućnosti otplate kredita. Ukupni iznos kredita, odnosno dijela kredita za čiju otplatu jamči RH ne može biti veći od 100.000 eura s time što iznos kamate do kojega se daje jamstvo ne može biti veći od 4,95% od ukupnog iznosa kredita, odnosno dijela kredita. Potrebno je naglasiti da sredstva za plaćanje kamata korisnik nije dužan vratiti osim ako se ne dokaže da nemogućnost vraćanja kredita nije bila istinita.
