Dobna diskriminacija se polako uvukla u naše živote. Novija istraživanja pokazuju da je ona već široko rasprostranjena, a počinje se javljati već u pedesetim godinama. Američko Psihološko Društvo navodi da je dobna diskriminacija (ageism) ozbiljan problem, jednak spolnoj i seksualnoj diskriminaciji. Treba svakako imati na umu da je populacija sve starija i trebalo bi pronaći način kako ovaj problem minimalizirati, osobito ako smo svjesni da ljudi sve dulje i kvalitetnije žive.
Jeste li znali da će se skupina ljudi iz dobne skupine 60+ udvostručiti na čak 2 milijarde u sljedećih 30 godina? A ljudi iz ove dobne skupine susreću se s još nekoliko problema: ne mogu napredovati na poslu, s njima se više ne razgovara o razvoju karijere, nema više povišica plaće, više ne dobivaju nove izazove, ne poziva ih se na sastanke kod klijenata.
Prema rezultatima istraživanja, dobna diskriminacija je najprisutnija u tvrtkama kojima je primarna djelatnost bankarstvo – čak 68% ispitanika iz bankarske djelatnosti smatra da njihov poslodavac dobno diskriminira.
Slijede proizvodnja i prerada prehrambenih proizvoda (67%) te trgovina – distribucija (60%). Najmanje su dobno diskriminirani posloprimci koji rade u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi (27%), poslovnom savjetovanju i ispitivanju tržišta (28%) te u izdavačkoj djelatnosti (25%).
Kad se prethodnim rezultatima doda i faktor spola, dolazi se do sljedećeg zaključka: do 40. godine, diskriminacija po spolu je prisutnija. Nakon 40. godine, spol prestaje biti toliko bitan i u odnosu na dob, postaje skoro zanemariv faktor prilikom zaposlenja
Javno se šuti da kompanije ovise o iskusnim zaposlenicima i da neke čak zapošljavaju ljude starije od 50 godina. Ali glasno čujemo da su ljudi u pedesetima prestari za tržište rada.
Tvrdnja, da si s pedeset prestar za tržište rada, potiče s prijelaza u novi milenij. Naime, tada je u europskoj populaciji zaposlenih, broj pedeset-plus-godišnjaka bio oko 50%. Danas radi otprilike 75% ljudi u dobi 55-59 godina. U dobnoj skupini 60-64 godišnjaka danas radi svaki drugi, a pred dvadeset godina radno aktivno bilo ih je jedva 20%. Jasan je trend značajnog smanjenja mogućnosti ranog umirovljenja. Razlog je demografske naravi, ali i visoka potreba za iskusnim profesionalcima, osobito specijalistima.
Dobnu diskriminaciju, uz neobjektivne kriterije radnog učinka, nikako ne bi trebalo tolerirati, a nažalost ovoj se diskriminaciji najviše gleda kroz prste – više nego seksizmu i rasizmu. U SAD-u zakon štiti zaposlenike starije od 40 godina od šikaniranja i diskriminacije u svim aspektima rada, kao što su zapošljavanje, otpuštanje, trening i promocije, no sve je to jako teško dokazati.