Benchmarking se pojavljuje u pedesetim godinama prošloga stoljeća i kontrolama kvalitete u japanskim kompanijama. Pojam je nastao u osamdesetim godinama u Americi, kada su velike američke tvrtke počele prihvaćati teorije kvalitete. Motorola, Ford i Xerox pioniri su uvođenja tog procesa u sustav kompanije.
Usporedite se s najboljima!
Benchmarking se kao metoda poboljšavanja kvalitete proizvoda i usluga rabi prije svega zbog lako mjerljivih i točnih podataka. Jednostavna maksima – usporediti se s najboljima i time postati što je moguće bolji u vlastitim procesima – motivirala je poduzeća u cijelom svijetu da se međusobno natječu na nov način: mogu se preuzimati proizvodni procesi ili druge komparativne prednosti (primjerice marketing ili nabava) i od kompanija koje nisu u konkurentskim odnosima ili uopće ne proizvode slične proizvode. Obično se za uzor u “kopiranju” uzima vodeći u svijetu, jer je najbolja referencija kvalitete u pojedinom segmentu.
Drugi izazov postaje očuvanje svojih prednosti i time zadržavanje vodeće pozicije u tom segmentu od kompanija koje nas pokušavaju kopirati.
Osnova je benchmarkinga volja za učenjem od drugih. Mora postojati želja za određivanjem svojega položaja na tržištu, usporedbe s drugima, boljima od sebe, i spremnost na promjene koje se u procesu nametnu kao put prema poboljšanju kvalitete.
Vrste benchmarkinga
Postoje četiri podvrste benchmarkinga. Svaka objašnjava različite fokuse: unutar kompanije, prema istim industrijama i onima koje se ne povezuju s vlastitim djelovanjem. Usporedba s kompanijama koje proizvode jednako kvalitetne proizvode po manjim cijenama zove se troškovni benchmarking, a nije navedena u podjeli jer se segmenti troškovnog benchmarkinga mogu naći u svakom od navedenih.
* Generic (opći) – generic benchmarking proteže se na sve industrije i ima najopćenitije zaključke. Baš u toj općenitosti može ležati problem jer tako nisu specificirane konkretne promjene, a nejasne su i poveznice između različitih industrijskih grana. Ipak, taj oblik može donijeti i mnogo dobroga u kompaniju; zaposlenicima se šire vidici proizvodnih procesa i time otvaraju mogućnosti usvajanja onih koji se čine vrijednima usvajanja.
* Functional (funkcionalni) – functional benchmarking usredotočen je na popravljanje jednog segmenta poslovanja (primjerice troškova) i za uzor traži uspješne tvrtke u svim vrstama industrija, ne samo bliskima svojoj.
* Competitive (natjecateljski) – competitive benchmarking usredotočava se na konkurentske kompanije i njihove uspjehe. Pri prikupljanju podataka u natjecateljskom obliku obično se rabe konzultantske usluge, zbog objektivnosti i boljeg razumijevanja razlika između konkuretskih kompanija.
* Internal (interni) – internal benchmarking uspoređuje procese i prakse unutar kompanije. Obraća se pozornost na postignute ciljeve pojedinih sektora. Prednost je takvog benchmarkinga lakoća prikupljanja podataka, dočim se kao glavna negativna strana izdvaja mala mogućnost otkrivanja novih proizvodnih procesa, jer informacije kolaju poznatom sredinom i nema novih ideja izvana koje bi se slijedile.
