Goran Beus Richembergh zasigurno je najživahniji saborski zastupnik Hrvatske narodne stranke, ali ujedno i onaj čije svako pojavljivanje pred govornicom izaziva navale bijesa zastupnika Hrvatske demokratske zajednice. Bilo je tu i svakojakih uvrjeda kojima su Beusa „častili“ njegovi politički suparnici, no on se ne da smesti. U svakom je javljanju stoga sve žešći i uporniji, no to se od parlamentarca i očekuje – da obavlja posao za koji je izabran i dobro plaćen. Posljednjih je mjeseci Hrvatski sabor pod stalnim napadima javnosti, kojoj posebno „bodu“ oči gotovo prazne zastupničke klupe. Pritom nema nikakvih sankcija za one koji rijetko ili gotovo uopće ne dolaze.
Kako Vi to komentirate, s obzirom na to da ste jedan od najaktivnijih parlamentaraca?
Hrvatski je sabor izvrgnut kritikama i prijeziru dijela javnosti već jako dugo i to me rastužuje. Tomu su, naravno, najviše pogodovali oni zastupnici koji su svojim nedostojnim ponašanjem ugrozili ugled institucije u kojoj zarađuju, ali ne zaslužuju svoju plaću. Također i nedostatna inicijativnost i kritičnost parlamenta u odnosu na Vladu svih ovih godina. Međutim, dio javnosti, osobito neki mediji, to potenciraju do karikaturalnih razmjera, niti ne shvaćajući kakve mogu biti posljedice tog izrugivanja na račun najvišega predstavničkog i zakonodavnog tijela u državi.
U svih je 20 godina hrvatske države bilo stalnog nezadovoljstva radom Sabora, no sada, u ovoj teškoj krizi u kojoj se nalazimo, ne bi li zastupnici ipak trebali pokazati minimum pristojnosti dolazeći na svoje radno mjesto, koje je pritom jedno od ugodnijih?
Naravno da bi nekima to trebalo poručiti. No, ne podliježite uopćavanju zbog ponašanja manjega dijela zastupnika. Zar nije posve jasno da parlament uopće ne bi mogao funkcionirati niti odlučivati, kako preko svojih radnih tijela tako ni na plenarnim sjednicama, osobito kada izglasava odluke, da u njegovu radu redovito ne sudjeluje većina zastupnika? A Hrvatski sabor u tome smislu vrlo uredno funkcionira.
Čemu služi plasman fotografija poluprazne sabornice nego huškanju javnosti koja ne zna i možda ne mora uvijek znati što se zapravo zbiva pod krovom Hrvatskoga sabora? Kad god se odlučuje, u sabornici je uvijek najmanje 80% svih zastupnika, dok ih je ostalim danima nešto manje. Već je otrcano objašnjavati što su sve dužnosti zastupnika, pored sudjelovanja na raspravama u glavnoj sabornici, ali to je istina.
I sami kažete da spadam u red najaktivnijih zastupnika. A ja prosječno dnevno u velikoj sabornici sjedim manje od sat vremena, iako u Sabor dolazim prije 9, a iz njega nerijetko izlazim iza 18 sati. Po izvrnutim kriterijima dijela javnosti ja sam lijena bitanga, a ne angažirani zastupnik. Ima onih, naravno, koji dolaze samo petkom, ja ih zovem „petkašima“. Onih koji se tjednima pa i mjesecima ne pojavljuju na svome radnom mjestu možete prebrojati na prste jedne ruke. Daleko je više onih koji su angažirani i na drugim obvezama na koje ih prisiljavaju dužnosti članova ili predsjednika radnih tijela, brojnih saborskih izaslanstava ili dužnosti koje obavljaju u lokalnoj samoupravi.
Intervju možete pročitati u novom broju tjednika Objektiv
