Jedino onaj tko je taj dan kupio te dnevnike, odnosno, pogledao internetske stranice Hrvatskih šuma, mogao je biti potpuno spreman predati svu potrebnu dokumentaciju na natječaj koji je otvoren od 2. srpnja, a traje do isteka zaliha, piše Objektiv. Iz Hrvatskih šuma objasnili su da su ovakvu vrstu natječaja raspisali kako bi znatno ubrzali proces:
– U pozivu nije stajalo da je način prodaje, kako je to u medijima do krajnosti iskarikirano, „tko prvi, njegovo je“, već je poziv bio otvoren 60 dana, odnosno dva mjeseca, od dana navedenog u objavi u javnom glasilu ili do isteka raspoloživih količina.
Isti se način natječaja koristi u velikoj većini europskih fondova i nitko ga ne smatra spornim! Isto pitanje postavljeno je i Ministarstvu poljoprivrede, u kojem su novinari Objektiva zahtijevali da im kažu po kojem je to zakonu moguće raspisati ovakav natječaj gdje je najvažnija brzina, a ne ozbiljnost ulagača.
Pozivanje na EU fondove
– Hrvatske šume nisu bile u obvezi provesti natječaj za to, jer to predstavlja prodaju proizvoda Hrvatskih šuma. Upravo da bi bilo jasno i transparentno te zbog pretpostavke da postoji veći interes od ponude, Hrvatske šume su provele javni poziv.
Što se modela tiče, takav se model primjenjuje u većini europskih fondova (npr. SAPARD ili IPARD). Dakle, definira se ukupni limit, postave se uvjeti te svi oni koji ispunjavaju uvjete sudjeluju na natječaju, a kriteriji je da se odabire po redoslijedu prijave, dok se limit ne ispuni (potroši).
Ono o čemu se može razgovarati su uvjeti natječaja, a uvjeti su usuglašeni s Ministarstvom gospodarstva. – odgovorili su iz resornog Ministarstva.
Znači nikakvim zakonom nije propisan ovakav model prodaje, ali su se pozvali na EU fondove. Točno je da se EU fondovi raspisuju na sličan način, ali oni to zasigurno ne rade u „Jutarnjem“ i „Večernjem listu“ pa da za tri dana netko dođe s potpuno gotovom dokumentacijom i sklopi ugovor o (su)financiranju iz EU fondova. Također, nikad se ne dogodi da se sva sredstva na natječaju iz EU fondova povuku pa je stoga takav natječaj opravdaniji nego ovaj, jer novac dobivaju oni najkreativniji, a ne najbrži.
Nadalje, u Ministarstvu poljoprivrede kažu da Hrvatske šume nisu bile u obvezi provesti natječaj za to, jer to predstavlja prodaju proizvoda Hrvatskih šuma; drugim riječima, žele reći da uopće nije bitno hoće li Hrvatske šume zaraditi više ili manje novca, jer je to njihovo. Zanima nas kako je to njihovo, kad je u vlasništvu nas, odnosno, građana. Mi bismo kao porezni obveznici voljeli da su Hrvatske šume iskamčile puno veću cijenu ako su mogle.
Bi li Tihomir Jakovina prodao svoju imovinu na ovakav način. Recimo da Jakovina ima pet stanova i želi ih prodati, bi li ih prodao ovakvim modelom, odnosno, onome tko bude brži i tako sve do isteka zaliha, stanova.
Čisto sumnjamo.