Intuitivno nam je pridružiti se pokretima za ispravak nepravde ili onima za bolju budućnost. No, često sudjelujemo u bojkotu ne razmišljajući o pravim uzrocima problema. Tako je i s bojkotom trgovačkih lanaca – mnogi ga podržavaju, ali malo tko se pita što time zapravo postiže.
Je li hrana poskupila zbog ponude i potražnje?
Prema podacima Svjetske organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), do 2050. godine svjetska populacija doseći će 10 milijardi ljudi. Unatoč tome, trenutni kapaciteti poljoprivrednih površina mogu prehraniti dvostruko veću populaciju. Hrvatska, s bogatim resursima, iznad prosjeka je po potencijalu proizvodnje hrane.
Godine 2023. svjetska industrija hrane proizvela je 3 milijarde preživača, milijardu svinja, 30 milijardi pilića, milijardu tona povrća i voća te dvije milijarde tona žitarica. To znači da je globalno dostupno 1,7 kg hrane dnevno po osobi. Dakle, problem nije u proizvodnji već u distribuciji.
Distribucija hrane – korijen problema
Trgovina hranom postala je unosniji posao od same proizvodnje. Posrednici, koji su nekoć bili nužni zbog kvarljivosti hrane, danas dominiraju tržištem i diktiraju pravila igre. Globalizacija i digitalizacija dodatno su ojačale moć trgovačkih lanaca, dok je poljoprivreda postala manje profitabilna i sve teža za održavanje.
Tko proizvodi hranu, a tko kupuje?
Najveći europski proizvođači hrane per capita su Ukrajina, Litva i Latvija, dok su najveći uvoznici zemlje Sjeverne i Centralne Afrike. Dok se za prve vode ratovi, drugima je potrebna humanitarna pomoć.
Hrvatska, s druge strane, ima porazan omjer između proizvođača i trgovaca. Samo 5% stanovništva bavi se poljoprivredom, dok 19% radi u trgovini. Dakle, na jednog poljoprivrednika dolaze četiri preprodavača.
Što se događa kad prestanemo proizvoditi?
Za proizvodnju hrane ključni su:
- Investicije
- Populacija voljna baviti se poljoprivredom
- Državna potpora
Danas su sva tri faktora u krizi. Poljoprivreda nije visoko profitabilna, radna snaga izbjegava fizički rad, a državne intervencije su nedostatne i neučinkovite. Posljedica? Hrvatska poljoprivredna proizvodnja pada rekordnom stopom od 6% godišnje, što je među najgorim trendovima u Europi.
Oslanjanjem na uvoz privremeno rješavamo problem, ali dugoročno se izlažemo milosti i nemilosti trgovaca. Ako se globalni protekcionizam pojača, cijene uvozne hrane mogle bi drastično porasti ili postati nedostupne. Samo zemlje koje na vrijeme postanu samodostatne izbjeći će teške posljedice.
Rješenje: poticanje lokalne proizvodnje
Proizvodnja hrane ključna je za sigurnost svake zemlje. Gruntek, pretplatnička platforma koja osigurava domaće povrće, pokazuje da postoji interes za lokalno proizvedenu, ekološku hranu. Iako takvi modeli nisu globalno rješenje, oni su smjerokaz kako osigurati održivu i financijski isplativu proizvodnju.
No, proizvodnja se neće pokrenuti sama od sebe. Potrebne su konkretne mjere – od promjene percepcije građana, osiguravanja stabilnog tržišta, do značajnijih državnih potpora. Jer jedno je sigurno – ljudi neće prestati jesti, a pitanje je hoćemo li im moći osigurati dovoljno domaće hrane.
Autor teksta Tino Prosenik
