Osnovna razlika je u vlasništvu dionice. Kod klasičnog kupovanja ili prodaje dionica, dionicu (posredstvom brokera) kupujemo od nekoga, netko jest vlasnik te dionice. Isto vrijedi i za prodaju. Ključna činjenica jest vlasništvo nad dionicom, koje sa sobom nosi dividendu, pravo glasa itd.
Kako to funkcionira?
Kod CFD-a govorimo o razlikama u cijeni dionica. Kupac niti u jednom trenutku ne postaje vlasnik dionice. On kupuje „spread” (razliku) koja je ta dionica postigla između trenutka sklapanja ugovora i njegovog raskidanja.
Jednostavnije – dva subjekta, Kupac i Prodavatelj sklapaju ugovor u kojem Prodavatelj Kupcu ima obvezu platiti razliku u cijeni dionica, već spomenuti „spread”. Razlika može biti pozitivna ili negativna, i to je trenutak u kojem Kupac gubi ili zarađuje lovu.
Kruha bez motike? Pa i ne baš!
Novac koji Kupac zaradi isplaćuje mu Prodavatelj, što znači da, kao i u trgovanju Forexom, netko mora izgubiti da bi drugi dobio, a to su obično banke ili osiguravajuća društva. Ovo je posebno važno kod predviđanja trgovine i trendova.
Day traderi naime nekada podsjećaju na gumene golubove- 85 posto sudionika ovog tržišta bankrotira u prvoj godini poslovanja. Oni koji prežive pričaju o tome. I pritom uživaju u suncu Provanse.
Kako se može predvidjeti kretanje cijena dionica? Osim ako niste veliki igrač koji cijelo tržište može manipulirati po svojoj želji, teško ili nikako. Jasno, postoje simulacije CFD trgovina za početnike, kao i AT (tehnička analiza) programima koji obuhvaćaju povijesne preglede kretanja cijena kao i geopolitička i ostala burzovna kretanja.
Bilo nekad na Divljem zapadu
Povijest CFD-a je poprilično tajnovita. Ne znaju se točni datumi početka trgovanja ali više-manje svi izvori spominju 90-te i London kao početak ovog tipa trgovanja. Dugo vremena ovako su mogli trgovati samo Hedge fondovi i institucionalni investitori. Nakon otvaranja prema građanima, CFD je postao izrazito popularan način trgovanja u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, prvenstveno zbog jednostavnosti i dinamičnosti trgovanja.
