– Controlling je ekonomska savjest kompanije – rekla je u uvodu svog izlaganja dr.sc. Nidžara Osmanagić Bedenik, redovita profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, dodavši kako je controlling evoluirao u Hrvatskoj, profilirajući se u važan čimbenik odlučivanja srednjih i velikih kompanija.
Controlling kao pomoć menadžerima neekonomistima
– Controlling-sektori prosječno imaju od četiri do pet zaposlenih, što je također porast u odnosu na prošle godine. Čak 60 posto menadžera u našim kompanijama nije ekonomske struke. Tu vidim prostor za veći angažman i doprinos controllinga poslovanju i odlučivanju – zaključila je Osmanagić Bedenik.
Prema istraživanjima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 90 posto ispitanih menadžera smatra da kontroling pridonosi učinkovitosti njihovih kompanija.
Zanimljivo je i pogledati stvari unatrag – iz socijalističkih vremena pamtimo sektore „plana i analize” koji su prelaskom Hrvatske u kapitalistički sustav postali nepoželjan atavizam. Ipak, trećina kompanija taj zastarjeli oblik nije ugasila nego ga je pretvorila u odjel controllinga. Tako “unaprijeđeni”, ti odjeli postali su osnovna računovodstveno-financijska povratna informacija upravama i visokom menadžmentu.
Nije sve u brojkama
– Uspješnost se u Hrvatskoj mjeri financijskim izvještajima. Ključno je postaviti cilj, a onda i moći ga izmjeriti. Tako se formira strategija kompanije. Ipak, postoji niz pokazatelja, primjerice zadovoljstvo kupaca ili zaposlenika, te doprinos firme zajednici u kojoj djeluje, koji predstavljaju temelj i jednako važan segment kao i financijski pokazatelji, a nisu egzaktno mjerljivi – rekao je dr. sc. Tomislav Radoš iz Mreže znanja.
– Problem koji predstavlja fokusiranje na samo jedan segment poslovanja može taj dio poboljšati, ali u konačnici menadžment te kompanije iza sebe ostavlja nesređenu situaciju. Kratkoročna orijentacija na mjere i pokazatelje nije dobar put – zaključio je Radoš.
