U uredničkom komentaru “Demokracija u Hrvatskoj” koji ima nadnevak 5. svibnja, glavni ”uvrednik” katoličkog tjednika ”Glasa Koncila”, kanonik msgr. Ivan Miklenić piše da ne treba očekivati da SAD rješava unutarnja pitanja Republike Hrvatske, no budući da Ured za demokraciju, ljudska prava i rad američkoga Državnog tajništva objavljuje godišnja izvješća o stanju ljudskih prava, treba se nadati da će doći na dnevni red ponovno pokretanje demokratizacije i izgradnja prave demokracije u Hrvatskoj.
“Kao što nije dobro podcjenjivati američko godišnje izvješće o ljudskim pravima, tako ga nije dobro ni precjenjivati”, napominje komentator, dodajući kako je potrebno iznijeti barem neke napomene, ne samo na američko izvješće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj nego i na politički stav SAD-a prema Hrvatskoj, jer taj stav, priznao to tko, ili ne, ipak igra veću ulogu negoli je to itko spreman priznati.
Miklenić smatra da izvješće o stanju ljudskih prava, koje bez sumnje dodiruje i stvarne probleme kao što je korupcija, previđa i ne registrira ono temeljno, ili ključno, a to je gotovo potpuno zaustavljanje procesa demokratizacije. “Očevidno je da su u zemlji u kojoj je gotovo potpuno zaustavljen demokratski proces nužno ugrožena temeljna ljudska prava velike većine hrvatskih građana”, tvrdi komentator. Ocjenjuje da je nemoguće da SAD ne bi bio informiran o demokratskim zavjesama i prividima koje stvaraju oni koji stvarno kontroliraju najvažnije segmente hrvatskoga društva i koji Hrvatsku, političke stranke, mnoge institucije i gotovo sve hrvatske građane pretvaraju u taoce svojih osobnih i grupnih interesa i ambicija.
“Nije moguće da američki eksperti za Hrvatsku ne bi znali da gotovo potpunu kontrolu u politici, gospodarstvu, kulturi i medijima imaju bivši komunistički kadrovi i njihovi mlađi klonovi i da ti ljudi, ni kad bi to htjeli, nikako ne mogu demokratizirati Hrvatsku, nikako ne mogu izgraditi državu vladavine prava i stvarne slobode, državu u kojoj bi vladala stvarna ravnopravnost svih građana”, tvrdi u komentaru te dodaje da maskiranje vodećih političkih i inih kadrova u Hrvatskoj u maske novih popularnih ideologija demokratskoga Zapada ni na koji način ne može postići nikakav pomak u stvarnom poštivanju temeljnih ljudskih prava, dostojanstva svake ljudske osobe i općega dobra – a bez čega nema ni demokracije.
Komentator smatra kako nije moguće da SAD ne bi vidio da postojeće izborno zakonodavstvo u Hrvatskoj omogućuje partitokraciju umjesto demokracije, da je posljedica tako kadrovski oblikovanoga političkog sustava trajna dominacija manjine nad većinom, trajna manipulacija hrvatskim građanima. “Opće je poznato da je u Hrvatskoj stvoren privid demokracije u kojem postoji sloboda iznošenja različitih mišljenja, ali bez obzira na svoju vjerodostojnost, relevantnost i težinu nemaju nikakva utjecaja ni na društveni ni na politički život”, tvrdi Miklenić, pitajući ne ugrožavaju li se elementarna ljudska prava kad se kao ideal javnoj radio-televiziji nude osamdesete godine krutoga komunizma?
Eh, tu smo dakle! Ponovimo: glavni urednik “Glas Koncila” veli da (skraćeno) “gotovo potpunu kontrolu u politici, gospodarstvu, kulturi i medijima imaju bivši komunistički kadrovi i njihovi mlađi klonovi”. Upravo tako! Sve same komunjare! I ovdje ću nabrojati one najopasnije. Jeste, brate, ne može se više disati od tih komunista u medijima. Evo, na primjer primjera: neki dan sam navratio u redakciju ženskoga portala ”She.hr” i što sam vidio: to sibirski gulazi, crveni kmeri i Sjeverna Koreja zajedno nisu smislili: tri djevojke sjede ispod ogromne slike druga Josifa Visarionoviča Džugašvilia Staljina, na sebi imaju teške sive kombinezone i one kape rudara, oko vrata crvene marame, a u sobi trešti ”Bandiera rosa”.
Pobjegao sam glavom bez obzira u susjednu sobu gdje se uređuju portal ”Zagrebonline.hr” i portal koji sada čitate. Tek tu sam imao što vidjeti: poznata komunistička novinarska aždaja, drugarica Andrea Latinović, koja je dizala mostove u svim partizanskim ofanzivama, trovala Aloizija Stepinca u Lepoglavi, nasrnula na hrvatski jezik 1967, dala zatvoriti Gotovca, Tuđmana i Budišu i upucala Bruna Bušića u Parizu (krvi ću joj se napiti!), na moj ”Hvaljen Isus i Marija” odbrusila mi je ”Zdravo!” Na stolu je imala jednu od onih perika koje nosi kada gostuje na televiziji ”Z1”, jer joj je prava frizura baš kao što je imala Milka Planinc, a čuo sam da se sa nedavnog puta u Tursku, gdje je išla bodriti koleginice TKP-a (Turske komunističke partije), vratila s punim koferom donjeg rublja crvene boje. I to nije sve, razmišlja da obrani doktorat na temu ”Zašto smo se raspali na Četrnaestom kongresu?”, ali ima problema s građom pa moli Jadranku Kosor, koja uživa glas kumrovačke štreberice, da joj pomogne sa svojim bilješkama.
A tek moji ostali urednici? Pišem i za portal ”Politika+” gdje se sakupila posebna komunjarska četa vođena političkim komesarom Ivanom Hrstićem. Tamo su tri opaka komunista: Vanja Deželić zvani terminator, Ivan Klarić zvani zvezda te drugarica Ilijana Grgić koja zimi loži drvene krunice koliko mrzi Crkvu. Ta družba odgovara zapovjedima poznatoga komunističkog agitatora Dražena Klarića, koji preko portala ”Politika+” pere silan novac od proizvodnje komunističke literature, ali se zamaskirao kao direktor sadržaja ”Večernjeg lista”. A taj list, taj radikalno lijevi list, posebna je štorija: pripada izdavačkoj austrijskoj grupi Styrija (koja me je nedavno angažirala da širim laži o papi Franji), a gdje su sve sami mrzitelji pape i katoličkoga svijeta pa su za nadziratelja operacije zatiranja svega hrvatskog i katoličkog u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini isturili stanovitoga Ivana Tolja, toliko perfidne osobe da se uspio uvaliti kardinalu Vinku Puljiću, još jedan sumnjivi tip pa glumi svećenika kako bi imao alibi za razorne aktivnosti u koordiniranju napada koje izvode ”Večerni list”, ”24sata”, ”Poslovni dnevnik”, tjednik ”Express” i televizija ”24sataTV”. Tu pak stoluje jedan od najvećih komunjara koje je vidjelo ovo područje: urednik i voditelj Tihomir Ladišić. U Buzinu, koncentrat je komunističke pameti bez konkurencije: Branimir Pofuk, Darko Pavičić, Milan Ivkošić, Edi Jurković, Marinko Jurasić, itd, ali posebno treba izdvojiti dvije udarne pesnice komunističkoga novinarstva u Hrvatskoj jer su vrlo opasni, podli i lukavi: Tomislav Klauški, zvani otrov i Boris Rašeta, poznatiji kao parazit svih mogućih antihrvatskih redakcija.
Pišem ja i za ”Tportal.hr”, a tu, majko mila, kakve su se tu komunjare nakotile: sav se tresem samo kada im spominjem imena: pazite, Alemka Lisinski, Đurđica Klancir, Helena Puljiz, Ivana Erceg Matijašević… Čuvarice ženskog logora na Golom otoku zavidjele bi im na krvave oči. Brrrr! Sav sam se naježio.
Suradnik sam pulskog portala ”RegionalExpress.hr”. A da to tek vidite! Šefovi portala, Nenad Marjanović, zvani dr. Fric i Diego Bosusco, zvani Ptica, provode crveni teror bez premca i ako Damir Kajin i Milanovićeva frakcija u SDP-u (poznata kao liberalno-kalvinistička) popuše nadolazeće lokalne izbore to će biti samo zbog strahovitog terora koji u Istri provode Fric i Ptica. Ali, tu su i drugi komunjarski snagatori: Damir Strugar, poznat po tome što je na tisuće estradnjaka poslao u Staru Gradišku, Gordan Stojić koji je toliko dosljedan ljevičar da nema ni za traperice kupiti i ne treba zaboraviti Pavla Pavlovića koji se toliko napušio marihuane da više za sebe ni ne zna osim da je drug Tito Bog i da treba strijeljati sve one koji to ne priznaju.
Objavljujem i u ”Glasu Istre”, srpskom mjesečniku ”Identitet”, židovskom magazinu ”Ruah Hadaša” i u nekim drugim medijma iz regije, ali me je sram priznati koje pak tu komunjare meni šefuju.
I da, na kraju, jer bih od srama, kada bih išao nabrajati komunjarsku gamad u ostalim redakcijama s kojima pak surađujem, ali, eto, ne mogu izdržati pa ću spomenuti samo neke poznate krvopije s Prisavlja: Maju Sever, Lelu Knežević, Elizabetu Gojan, Petru Pajdaković, Tončicu Čeljusku…, propao u crnu, pardon, crvenu zemlju, moram pokajnički priznati da sam i ja, da, priznajem, ostao crveni od dana kada sam izišao iz materine utrobe. Zapravo, kada je Ivan Aralica pisao ”Mentalni komunist” nije mislio na Stjepana Mesića, nego na najveću štetočinu, najvećeg mrzitelja Katoličke crkve i hrvatske nacije, najopakiju zvijer koja je kročila, hoću reći, dopuzala, Lijepom našom, na mene.
Tako da se ja, na kraju, ispričavam kolegici Latinović što sam je krivo optužio jer sam i ja, dajem časnu pionirsku riječ, komunjara i što joj se neću stići napiti krvi jer sam si upravo odrezao žile, srćem i gutam i vi to ne vidite ali, fakat, dajem sve od sebe da hrvatska demokracija propadne i da zlatnim slovima bude zapisano ime glavnog urednika ”Glasa Koncila” Ivana Miklenića, kojem neka bude svaka čast i slava u sve vjeke vjekova. Amen.
