Zagovornike slobodarskih ideja i demokratskog pravnog poretka mogao bi obradovati ekonomski razvoj nekih latinoameričkih država. Oni bi ga mogli uzeti kao primjer da političke slobode i gospodarski uspjeh idu ruku pod ruku, piše DW. Tako su naime Costa Rica, Čile i Urugvaj zabilježili značajne rezultate u razvoju. Prema Indeksu demokratskog razvoja (IDD) 2012. godine to su bile najuspješnije nacionalne ekonomije u regiji.
U Africi pak Gana, Botsvana i Južnoafrička Republika slove kao uzorni primjeri. Stručnjaci predviđaju da bi te zemlje srednjoročno mogle bilježiti gospodarski rast od čak šest posto! “Demokracija utječe na ljudski razvoj, na primjer na zdravlje i obrazovanje”, objašnjava Jörg Faust iz njemačkog Instituta za razvojnu politiku i dodaje kako se takav utjecaj primjećuje i u afričkim državama: “A njega prati i gospodarski razvoj.”
Države s autoritarnim režimom – i rekordnom stopom rasta
Dugo vremena se načelno vjerovalo da gospodarski razvoj neke zemlje ovisi o stupnju demokracije koja u njoj vlada. Prema toj teoriji demokracija garantira političke i građanske slobode i omogućuje građanima i poduzetnicima da preuzmu inicijativu, a to su važni faktori za razvoj. Pokazalo se, međutim, da ima puno primjera zemalja s autoritarnim režimom koji u dužem vremenskom razdoblju bilježe značajan gospodarski rast. Jörg Faust navodi primjer Meksika između 1940-ih i 1960-ih ili Kine u posljednja dva-tri desetljeća. A tu su i neki autoritarni režimi u Africi poput onoga u Etiopiji i Ruandi. “Ove zemlje pokazuju da je i u takvim režimima moguće ostvariti gospodarski rast”, konstatira Faust.
U Kini vlada nerado tolerira neovisne inicijative i udruge. Ruandska vlada je poznata po tome što svoje kritičare stavlja iza rešetaka, a etiopljanski režim blokira internetske stranice oporbenih grupa. A ipak se ekonomije ovih zemalja značajno razvijaju. S 8,1 i 9,7 posto gospodarskog rasta Ruanda i Etiopija bilježe znatno višu stopu od ostatka subsaharske Afrike. To su frapirajuće brojke, ali one su logične, tvrdi Kouakou Koffi, docent za analize i razvoj sa Sveučilišta Witwatersrand u Južnoafričkoj Republici: “Da bi neka zemlja ostvarila gospodarski rast, potrebna je izvjesna disciplina. A za tu disciplinu je potrebna čvrsta ruka.” Postoje zemlje koje imaju zahvaliti određivanje gospodarskih prioriteta vodstvu koje vlada čvrstom rukom, kaže Koffi.
Ključ uspjeha u političkoj stabilnosti
I Jörg Faust s njemačkog Insituta za razvojnu politiku ima objašnjenje za to što su neke autoritarno vođene države gospodarski uspješne: njima je uspjelo ostvariti određenu političku stabilnost koja pruža sigurnu podlogu za gospodarski razvoj. Postoji još jedan čimbenik: inkluzivnost. Države kao što su Meksiko, Kina i afrčke autokracije imaju relativno velike stranke i preko njih dolaze do širokih interesnih skupina poput poljoprivrednika ili sindikalaca.
Upitno je, međutim, je li od gospodarskog uspjeha u ovakvim zemljama profitira veći dio stanovništva. Ne orijentiraju li se autokrati previše na gospodarski rast zanemarujući pritom obrazovanje i zdravlje? Faust na to gleda diferencirano: “Dolazi do poboljšanja i na apsolutnom nivou ljudskog razvoja, kao na primjer, u smanjenju siromaštva i boljoj zdravstvenoj preventivi”. U Indeksu ljudskog razvoja koji, između ostalog, uzima u obzir i prosječnu životnu dob u kojoj stanovnici neke zemlje umiru, školsko obrazovanje i stopu siromaštva, zemlje poput Kine, Etiopije i Ruande su se znatno popravile. Ali jedno je izvjesno, naglašava Faust: “Nejednakost dramatično raste.” U autoritarnim režimima profitira jedna relativno mala skupina – u nadproporcionalnim razmjerima. Lyal White s Gordon instituta of Business Science of Pretoria (GIBS) pak vjeruje da od gospodarskog razvoja dugoročno koristi ima čitavo stanovništvo: “Stanovništvo profitira, iako ne onako brzo kako bismo mi to željeli. To je vrlo spori proces.”
