Gledajući iz Hrvatske u kojoj je čak 19 posto radnog stanovništva nezaposleno, Njemačka je zemlja blagostanja sa stopom od šest posto nezaposlenosti. No status ekonomskog oslonca Europske unije Njemačka bi s godinama mogla izgubiti ako ne nađe način da ublaži posljedice starenja nacije.
Problem niske stope nataliteta i prijetnja starog stanovništva bile su neke od glavnih tema predizborne kampanje u Njemačkoj. Sociolog s Instituta za populaciju i razvoj u Berlinu dr. Steffen Kröhnert objašnjava zašto je odabir prave demografske politike danas krucijalno pitanje za Njemačku: ‘Danas rade ljudi rođeni pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, mladih je sve manje, a za 30 godina velika skupina ljudi otići će u mirovinu. Broj osamdesetogodišnjih umirovljenika će se udvostručiti, a s njima će Njemačka izgubiti do 40 posto populacije i bit će to velika i teška promjena’, rekao je Kröhnert na predavanju za novinare jugoistočne Europe na stipendiji Reutersa i Fondacije Bosch.
Stopa fertiliteta (broj rođenja po ženi) u Njemačkoj i Hrvatskoj je vrlo slična. Prema podacima njemačke državne agencije za statistiku, stopa fertiliteta 2011. godine bila je 1,36 posto, a u Hrvatskoj 1,40 posto. Za stabilnu populaciju u modernom društvu dvoje djece po paru bi trebalo biti dovoljno – kaže Kröhnert. No kako potaknuti mlade ljude da postanu roditelji kada znaju da zbog djeteta moraju zaustaviti karijeru, živjeti od rodiljnih naknada, a kad se vrate na posao – zapostavljati djecu?
‘Mladi ljudi žele kombinirati profesionalnu karijeru s obiteljskim životom. Natalitet će i dalje padati u onim društvima gdje žena nakon poroda mora ostati kod kuće’, kaže Kröhnert i poručuje da veći dječji doplatci i rodiljne naknade nisu rješenje: ‘Država bi novac trebala uložiti u infrastrukturu – vrtiće i prostorije za dnevnu skrb i na radnim mjestima kako bi se roditelji što prije vraćali na posao, a istovremeno bili blizu djeci.’
Da niti jedan doplatak ne može nadoknaditi plaću, slaže se i poznati hrvatski demograf dr. Anđelko Akrap: ‘Ni Nijemci još nemaju dobar položaj zaposlene žene s djecom. To su najbolje riješile skandinavske zemlje u kojima čak više djece imaju visokoobrazovane zaposlene žene.’
Tako zaposlene žene u Švedskoj, ako im je dijete bolesno, imaju pravo uzeti slobodno 120 radnih dana godišnje na račun države. Vrtići i dnevne skrbi za djecu rade po cijele dane, a žene imaju pravo na klizno radno vrijeme i odlazak s posla usred radnog vremena – tako piše u istraživanju znanstvenika Jana M. Hoema s njemačkog Instituta za demografiju Max Planck.
Ako Njemačka ima problema s uvođenjem skandinavskih standarda, kako onda očekivati promjene u obiteljskoj politici Hrvatske? Akrap kaže da Hrvatska predugo čeka na dugoročnu demografsku politiku: ‘Nema scenarija za socijalni razvoj u uvjetima promijenjenih demografskih struktura. Moramo imati smišljenu politiku i plan za budućnost. No to nije samo zadatak vladajućih, nego svih aktera u društvu jer političari po naravi gledaju na kratki rok od četiri godine koliko im traje mandat… Treba nam konsenzus svih važnih aktera u društvu.’
Ako napokon identificiramo glavne aktere u zemlji, ako oni uspiju postići konsenzus i ako nam gospodarstvo za 30 godina bude proizvodilo radna mjesta – tada će taj scenarij morati uzeti u obzir i imigracijsku politiku.
U Njemačkoj generacijama živi velika manjina Turaka, no taj dio populacije čini vrlo loše obrazovanu i neintegriranu radnu snagu. U budućnosti će Njemačka trebati, rekao je Kröhnert, medicinske sestre, vodoinstalatere, mesare, tesare, bravare i ostali radnike zanimanja koja su u Lijepoj Našoj prilično potplaćena. Što će hrvatske vlasti učiniti da spriječi osobe tih zanimanja da odsele upravo u Njemačku gdje je prosječna plaća 1.600 eura, a u Hrvatskoj nešto više od 700 eura? Kako ćemo zadržati liječnike koji u Njemačkoj zarađuju oko četiri tisuće eura mjesečno?
Dakle, danas je teško zamisliti kako će država uspjeti zadržati postojeću radnu snagu, a pogotovo kako će stvoriti ili uvesti novu. Prema Kröhnertovim projekcijama, Njemačka, ali i sve druge zemlje EU, do 2040. godine uvozit će radnu snagu iz Afrike. Naime, u zemljama poput Nigerije, Somalije i Malija stopa fertiliteta kreće se od 6,2 do 7 posto.
‘Pretpostavljamo da će u budućnosti biti češće cirkularne migracije, odnosno da radnici neće dugo ostajati u zemlji u kojoj su našle posao. To je dobro jer bi inače zemlje poput Njemačke samo sisale mlade i kvalificirane iz drugih zemalja. S cirkularnom migracijom te zemlje mogu profitirati od radnika koji se vrate natrag s iskustvom iz Njemačke’, rekao je Kröhnert.
Akrap veliki imigracijski potencijal vidi u povratku dijaspore kojoj će se biti puno lakše (i jeftinije) integrirati u hrvatsko društvo. Prema njegovim podacima u Njemačkoj danas živi čak oko 400 tisuća Hrvata. No prije same politike useljavanja, Hrvatska će morati riješiti još jedan u nizu iznimno važnih i dugoročnih pitanja, a to je razvoj u prostoru: ‘Hrvatska tijekom 20. stoljeća nikada nije mogla zaposliti svoje stanovništvo jer se nije razvijala u prostoru. Prazne dijelove zemlje dijelom su nakon rata naselili useljenici iz BiH, ali toga više nema i s tim problemom se moramo što prije ozbiljno suočiti.’
