Dob i zapošljavanje – kamo ide Lijepa Naša?

Kult mladosti moderne civilizacije svi uzimamo zdravo za gotovo, odrastajući uz njega i upijajući takav način života svim kanalima masovne komunikacije.

Poslodavci otvoreno traže mlade

Poslodavci, iz svoje perspektive opravdano, traže mlade ljude jer oni podrazumijevaju veću prilagodljivost, radnu energiju, otvorenost promjenama i novim tehnologijama. S druge strane, stariji zaposlenici, također sasvim opravdano, pitaju: „A gdje je naše mjesto u tom vrlom novom svijetu?”

Američka istraživanja govore kako je najveća diskriminacija s obzirom na godine u tehnološkim sektorima te u trgovini. Kompjutoraši su posebna priča. Ako ste kojim slučajem FER-ovac, godište ’60., šansa da nađete posao pet je puta manja od osobe s istim sposobnostima i deset godina manje.

Hrvati će “uvoziti” Bugare?!

Realan problem Hrvatske, ali i EU jest što će takvih stvari biti sve više, a mladih ljudi sve manje. Već sada u Lijepoj Našoj na jednog zaposlenog imamo otprilike 1,4 umirovljenika. Bijela kuga, više umrlih nego rođenih, tužna je slika svih zemalja Zapada.

Kako ekonomija ne gleda boju kože, vjeru ili kontinent na kojem se poslovi stvaraju, Europa se svome jadu dosjetila na stari i prokušani način – uvozom radne snage.

Svake godine jedan Varaždin manje

Hrvatski političari sve glasnije spominju istu mogućnost – „svake godine u Hrvatskoj umre grad veličine Varaždina” slikovito je prikazao HNS-ovac Radimir Čačić, pa se postavlja pitanje – tko će ostati raditi?! Rumunji, Bugari, Srbi, Bosanci, Kinezi?

Lista zemalja koje imaju manji BDP od Hrvatske sve je manja. A i oni će prije „šmugnuti” dalje na zapad, do Slovenije barem.

Čini se da ćemo, barem u dogledno vrijeme, ostati sa svojom radnom snagom – potplaćenom ekipom, jednom nogom u mirovini.