Srbi su se veselili jer su konačno dobili kandidatski status, korak na dugom putu u nepoznato između domaćih (radikalskih) Scila i europskih ( dobrosusjedskih) Haribda.
Hrvatska je dala riječ da joj neće biti Slovenija. Na startu su osjetili kako to izgleda biit prepušten milosti pojedinih država i njihovih mušica. Rumunjska je povukla rezerve, formalno date radi tretmana vlaške manjine u Srbiji a stvarno jer se pokušala natezati s Nizozemskom oko ulaska u Schengen. Šefovi država i vlada zaključili su, istina, da su i Bugarska i Rumunjska zadovoljile sve standarde i tehničke preduvjete za ulazak u zonu bez granica. Dvojcu još nije pošlo za rukom uvjeriti Nizozemce da je i portir osoba od povjerenja kada se pokazalo da su sve brave na vratima u redu.
Da, ovako je glasilo obrazloženje Nizozemske ( s manjinskom vladom – talcem Wildersovih populista ) ostalim članicama zašto su svojevremeno zaustavili širenje Schengena. Nizozemski je premijer i na summitu mudro šutio kada su od njega tražili očitovanje za web-site mržnje prema imigrantima iz istočnih članica EU, biti će nijem sve dok ne prođe novi stanjeni proračun za koji mu, kao šefu manjinske vlade, treba i potpora zločestog oblajhanca domaće politike , stoga nema po prstima radi rasizma sve dok ne prođe prorčaun…a onda će se sramota valjda i zaboraviti.
Premijer Zoran Milanović prošetao je summitom kao promatrač
Tako će biti sve do dana ulaska u EU. Dan ranije, prvog dana summita, u gradu mu je bila i prethodnica posjetivši predsummitski skup narodnjaka i zavrijedivši naslovnice u hrvatskim medijima izjavom da Hrvatska svoj kreditni rejting može zahvaliti bivšoj, dakle njezinoj vladi. Skoro pa status smeća, ako se ne varam. Slučajno priznanje. Dobra je vijest za novinare i pogotovo snimatelje da se smanjuje broj davanih izjava, prije je bilo pokriven ulazak u zrakoplov, izlazak iz njega, ulazak u dvoranu za sastanke, pauza za kavicu, pa onda misšljenje poslije ručka, potom još jedna izjava do večere a nekima ni to nije bilo dovoljno pa su i izmišljali premijerkine velike dosege. Nemojmo o razlozima propasti nekih hrvatskih dnevnika…
Izvjesno je da će Hrvatska, svidjelo joj se to ili ne svidjelo, voditi politiku stezanja remena. Dijeleći sudbinu s ostatkom EU. Pođe li na zlo možda bude i pomoći u vidu posebnog povjerenika za problematične zemlje ( u njemačkoj percepciji: Grčku ), ideja koja izgleda hvata sve više korijena. Neće to valjda raditi budući hrvatski povjerenik Neven Mimica?
Ovo će biti godina blage recesije
EU lideri nisu se koškali ni svađali niti činili skandale – a ni mediji se nisu trudili čitati susrete ovako ili onako kao što je to ispalo s navodnim sukobom francuskog i britanskog čelnika…koji bi se, valjda da zadovolje one tabloidizirane, morali pri svakom sretanju grliti, ljubiti, lupkati po ramenu i izvoditi ostale bratske rituale. Potpisan je i Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u monetarnoj uniji, neki su ga okrstili fiskalnoim unijom iako je više prihvaćanje obaveze dokle se u ne-domaćinskom ponašanju smije a odakle ne može ići. Češka i Velika Britanija su van aranžmana. Vjerojatno im liderima ne odgovara rastezanje koliko to pokrivač dopušta.
Nakon što su pokrpali banke a Mario Draghi ( predsjednik ECB) nekidan potpisao ulijevanje u sustav još pola bilijuna eura, EU smatra da je stanje stabilizirano do mjere da se sada valja konačno okrenuti pravim problemima – nezaposlenosti, pogotovo nezaposlenosti mladih i stvaraju novih radnih mjesta. Ovo će biti godina blage recesije u kojoj se udaraju temelji održivom rastu. Pet je prioriteta, fiskalna konsolidacija ali na način da podupire rast, povratak normalnog kreditiranja gospodarstva, promocija rasta i kompetitivnosti, sniženje nezaposlenosti i modernizacija javne uprave. Zvjezdice za ovo zadnje! EU preporuča unos danskog modela na tržište rada olakšavanjem zapošljavanja ( ali i otkazivanja posla) , većom fleksibilnošću radne snage, ukidanjem prepreka zapopšljavanju i aktivnom politikom zapošljavanja, krojenom za najviše ugrožene skupine mladih, žena i starijih radnika.
Nastavlja se ujedinjavanje unutarnjeg tržišta, računa se na pritisak jednih na druge kako bi se posao ubrzao. Nacionalne administracije obožavaju, a biznisi mrze granice. Tko prevlada, brati će kamate.
Očekuje se da bi se nakon ovog neuzbudljivog summita financijska tržišta trebala konačno smiriti.
